3. juli u 19:00 Pozorište Pinokio
Produkcija „Upalimo reflektore“
Podrška Bitef teatar
ČAJ SA KUBLAJ KANOM
Autor teksta: Saša Radonjić
Adaptacija teksta i dramaturg: Aleksandar Milosavljević
Pisac i Piščev glas: Jugoslav Krajnov
Kompozitor: Saša Radonjić
Dizajn svetla i video: Anja i Boris Butorac
Izvršni producent: Jugoslav Krajnov
O PREDSTAVI
Čaj sa Kublaj - kanom je intimna, džepna enciklopedija mojih iskustava iz višemesečne borbe za život koja se odigravala 2009. godine, a sve u formi i ruhu monodrame. Kao u svakoj enciklopediji i ovde su sve odrednice do detalja verodostojne, odnosno predstavljene onako kako su se stvarno zbile, izuzimajući završnu mikronovelu koja baca reflektorsko metaforičko svetlo po dubini i širini tih stvarnih događaja. Autor se nada da njegova na ovaj način artikulisana iskustva mogu nekome nekada u suočavanju sa sličnim traumama biti od koristi, odnosno predstavljati podstrek u nepredavanju stihiji koja bi ih iznenada ponela.
O AUTORU
Rođen u Travniku 1964, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. U sebi
spaja nekoliko identiteta kao pesnik, pripovedač i prozaista, scenarista, dramski pisac, ali i kompozitor, muzičar, književni tumač, afirmator tradicionalnog
knjižarstva. Značajnija objavljena dela: Lica, naličja (pesme 1987), Tetoviranje anđela (pesme 1992), Priručnik za pauna (omnibus novela 1993), Traktat o šeširima (roman 1995), Tri ukradena romana (roman 1999), Severno od romana (priče 2002), Klub ljubitelja SMENE 8 (roman 2008), Pesme čudnih lica (pesme 2011), Švedski sto (proza 2014), Autobiografske i druge nestvarne priče (proza 2015), Večernji doručak (proza 2017), Rubikova kocka (roman 2019), Provihorilo (pesme 2020). Sačinio je Rečnik srpske
putopisne proze (1995) i antologiju fantastičarske proze Sazvežđe Lem (2019). Autor je
scenarija za televizijski igrani film Priručnik za pauna, drama Tri ukradena romana
(Narodno pozorište Kikinda) i Klub ljubitelja SMENE 8 (Šabačko pozorište). Čaj za
Kublaj – kana je njegova prva monodrama. Osnivač je i frontmen muzičke grupe Solaris Blues Band sa kojom je snimio šest albuma i dvadesetak spotova, a kao kantautor je objavio tri albuma – Mesečarska adresa (2016), Mahovina i mikrofonija (2018) i Kantautorski dekameron (2020). Osnivač je i suvlasnik izdavačke kuće i knjižare SOLARIS iz Novog Sada.
O IZVOĐAČU
Rođen u Novom Sadu 11. aprila 1973. Studije glume na Akademiji umetnosti u Novom
Sadu, u klasi profesora Branka Pleše i Ane Cvijanović Jajčanin, upisao je 1993, a
diplomirao 24. decembra 1997. Kao najbolji diplomirani student glume dobio je Nagradu „Predrag Peđa Tomanović“ 1998, da bi mu 2001. isto priznanje pripalo za najbolje ulogu Puškina u predstavi Evgenije Onjegin. Dve sezone je bio angažovan u Narodnom pozorištu „Toša Jovanović“, Zrenjanin, a stalni član Drame Srpskog narodnog pozorišta je od 1999. godine. Ulogom Marka u predstavi Ostavite poruku ili Begunci po tekstu i u režiji Vide Ognjenović obeležio je 20 godina umetničkog rada novembra 2017.
Osim više od trideset uloga odigranih u SNP-u, igrao je u više od dvadeset predstva na
scenama drugih teatara, a ostvario je niz uloga u filmovima i TV serijama.
Čaj sa Kublaj – kanom je prva njegova monodrama.
"Čaj sa Kublaj kanom" je bila prva predstava trećeg dana. Po rečima autora, ova biografska avantura govori o realnom trenutku života tokom velikog medicinskog iskušenja, usled kojih je došlo do neverovatnih halucinacija i asocijacija, koje glumac Jugoslav Krajnov u intimnoj ispovesti fragmentarno deli sa publikom. Kroz strukturu biografskog narativa, podržano vizijama, digresijama, sećanjima i trivijalnim raznorodnim informacijama, slušali smo i čekali priču o Kublaj kanu, koji poput drugih likova iz dramske literature koje poznajemo, dugo i polako putuje do nas.
4. juli u 20:30 Pozorište Pinokio
Festival monodrame i pantomime
ČEKAJUĆI NEBO, KA' ĆE VIŠE?!
Žizela - Dalija Imanić
Života - Marko Stojanović
Po motivima predstave „Čekajući nebo“
O PREDSTAVI
Života i Žizela su ipak završili u braku, što se u prethodnoj predstavi nije videlo, ali njihov brak nije uspeo jer su uporno pokušavali da budu neko drugi ili nešto drugo i da jedno drugo menjaju, prevaspitavaju i to ih je dovelo do otuđenja. Ona se zbog njega odrekla baletske karijera, on zbog nje se trudio da postane "menadžer". Ona je izašla iz svojih baletskih patika, a on iz opanaka. Tu je krenula njihova propast. To je ujedno i stvarna priča mnogih današnjih brakova koji su ostali bez komunikacije, iskrenosti, tolerancije i poštovanja različitosti. Razvod je rešenje koje iziskuje najmanje truda.
Ona mu je spakovala kofer i izbacuje ga iz svog života. Ali ko će od njih sa sobom poneti album sa fotografijama? Počinju da ga prelistavaju i naviru sećanja... da li će ta sećanja, to emotivno pamćenje da ih vrati njima samima, njihovim iskrenim i pravim vrednostima, onome što oni jesu, a ne što pokušavaju da budu na društvenim mrežama i u društvenim tokovima...Da li će kraj biti srećan ili ne? U trenutku kada je pisan ovaj tekst i sami autori predstave se dvoume, ni oni ne znaju. U svakom slučaju očekujte puno smeha i po koju suzu i "knedlu u grlu"
O IZVOĐAČIMA
Dalija Imanić Savić rođena je 15. novembra 1974. godine u Novom Sadu. Nižu i prva tri razreda srednje baletske škole završila je u Sarajevu; po dolasku u Beograd 1992. godine, postaje stalni član Narodnog pozorišta; diplomu o završenom školovanju stiče, uporedo igrajući celokupan repertoar ansambla i pojedine solističke uloge, kao vanredni đak baletske škole Lujo Davičo u Beogradu. Godine 2000. dobija zvanje prve solistkinje, a od 2004. godine je prvakinja Baleta.
Od 2001. do 2016. godine, predaje kao profesor repertoara klasičnog baleta u srednjoj baletskoj školi “Lujo Davičo”. Godine 2013. je diplomirala na Fakultetu za medije i komunikacije, Univerziteta Singidunum u Beogradu i stekla stručni naziv - komunikolog. Krajem pozorišne sezone 2015/16. završava igračku karijeru i nastavlja da radi sa solistima Baleta Narodnog pozorišta kao repetitor klasičnog baleta u predstavama “Don Kihot”, “Bajadera, “Labudovo jezero” i “Žizela”.
Od 2017. godine je angažovana kao pedagog, koreograf i stručni saradnik u privatnoj baletskoj školi “Baletski centar Ana Pflug” iz Beograda, gde radi sa decom uzrasta od 3 do 15 godina, rekreativnog i profesionalnog nivoa (od 1. do 4. razreda osnovne baletske škole).
Marko Stojanović (Beograd, 2. januar 1971) srpski je dramski umetnik, kulturni, humanitarni i sportski radnik. Osnivač je i predsednik Svetske organizacije pantomimičara (2004.godine) i Kraljevskog karling kluba (2006.godine) Nacionalnog saveza za karling Srbije (2006.godine) i samog karling sporta u Srbiji (2003.godine). Inicijator je obeležavanja Svetskog dana pantomime 22.marta, na dan rođenja njegovog profesora pantomime Marsela Marsoa.
Diplomirao je na katedri za glumu beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti. Specijalističko školovanje je završio u Međunarodnoj školi pantomime Marsela Marsoa u Parizu 1994. godine. Bio je direktor Doma omladine Beograda od 2013. do 2015. godine, jedan je od osnivača i predsednik „Svetske organizacije pantomimičara“ i predsednik „Nacionalnog saveza za karling Srbije“.
Bio je docent za predmete Gluma i Scenski pokret i Šef katedre za glumu Akademije lepih umetnosti u Beogradu, a sada je vanredni profesor za predmet Scenski pokret na katedri za glumu Univerzitetu Sinergija u Bijeljini u Republici Srpskoj i saradnik za odnose s javnošću i gostujući predavač na Univerzitetu Singidunum.
„Čekajući nebo – ka' će više?!“ u izvođenju Marka Stojanovića i Dalije Imanić Savić se igrala van takmičarske konkurencije, a u čast pantomime! Nastala na osnovu predstave "Čekajući nebo" koja je odigrana na festivalu pre dvadeset pet godina, istovremeno je i omaž ali i nastavak, kao pravi susret baleta i pantomime i govori nam o tome šta dvoje zaljubljenih ljudi mora da uradi kako bi svoje različitosti pomirili i kako bi sve bilo na kraju kako treba.
2. juli u 19:00 Pozorište Pinokio
Tekst i režija: Željko Hubač
Igra: Nataša Petrović
Asistent reditelja: Olivera Viktorović Đurašković
Dizajner scene: Željko Hubač
Realizacija scenografije: Mirko Stokić
Kostim: Gorica Ilić i Mirjana Stanojević
Izbor muzike: Željko Hubač i Olivera Viktorović Đurašković
Video rad: Dušan Purešić
Dizajn svetla: Dragan Marković
Zvučni efekti: Dušan Purešić
Rekviziter: Željko Šoršokanović
Sufler/ inspicijent: Sanja Mitić Jelenković
Tehnika: Boban Simonović, Nikola Ranđelović
O PREDSTAVI
„Dosta toga je ušlo u literaturu na nivou legendi. Ja sam stekao utisak da je Čučuk Stana bila prva srpska feministkinja. Zamislite ženu koja sa 15 godina uzjaše konja i ode u Poreč i od loklanog moćnika potraži nazad svoju spremu. Ženu koju oženjeni muškarac oženi sa 15 godina, koja prvi put ostane udovica sa 18, a drugi put sa 24 godine ostane i bez muža i bez otadžbine i što je najstrašnije ostane bez novca, bez egzistencije nakon 6 godina krvarenja.
Kad sve to sublimirate shvatite da je Stana izrazito ponosita žena koja je jako dobro shvatala vreme u kome živi i koja je sa stanovišta dara zaista jedno malo čudo. Iako iz Sikola gde nije mogla steći neko obrazovanje ona je sa 24 godine govorila 5 jezika, poznavala etikeciju ponašanja u visokom društvu, spasila život svom mužu Jorgaću koji je trebalo da ode u Radovanjski lug gde bi bio ubijen kao Krađorđe.
Bila je superiorna u inteligenciji u muškom okruženju, posebno u odnosu na plahovitog Hajduk Veljka koji je razmišljao srcem. I Grci i Srbi su joj obećavali da će biti zbrinuta, ali to nisu ispunili. Čučuk Stana je umrla sama, njen grob je trajao onoliko koliko je trajao život njene ćerke i mi danas samo možemo da slutimo koliko je Čučuk Stana bila ono što smo gledali u predstavi ili nešto više ili manje, jer iako je bila relevantna istorijska ličnost o njoj nema dovoljno dokumenata“
Željko Hubač
O AUTORU
Željko Hubač je rođen u Tuzli, 1967. godine, a odrastao u Zenici i Leskovcu.
Kao inženjer elektrotehnike i apsolvent beogradskog Prirodno-matematičkog fakulteta, upisao je Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, gde je diplomirao 1996. na odseku Dramaturgija. Njegovi dramski komadi su do sada 44 puta premijerno izvedeni u profesionalnim pozorištima u Srbiji (Beograd, Novi Sad, Niš, Leskovac, Šabac, Užice, Kruševac, Zrenjanin, Kikinda, Zaječar, Kosovska Mitrovica i Vranje), u Bugarskoj (Plovdiv, Vidin i Krdžali), Hrvatskoj (Zagreb), Bosni i Hercegovini (Zenica), Švedskoj (Stokholm), Japanu (Tokio), Rusiji (Novorosijsk) i reprizirani više od 1000 puta.
Predstave rađene po njegovim dramama bile su u selekciji više od 40 domaćih i inostranih pozorišnih festivala i osvojile su više od 50 nagrada.
Za dramske tekstove Željko Hubač je nagrađivan 12 puta u zemlji i inostranstvu (Nagrada za najbolji dramski tekst na Festivalu profesionalnih pozorišta Srbije „Joakim Vujić“ 1994, Nagrada „Branislav Nušić“ Udruženja dramskih pisaca Srbije 1996. i 1998, Nagrada za najbolji tekst na Festivalu lutkarskih pozorišta Srbije 2002, Nagrada za najbolji komediografski tekst na Danima komedije 2004, Nagrada za najbolji savremeni dramski tekst na Susretima pozorišta/kazališta BiH 2010, Nagrada za najbolji savremeni dramski tekst na Festivalu praizvedbi 2015 i dr.) Dobitnik je Nagrade Narodnog pozrišta u Beogradu za umetnički i radni doprinos 2010. i Oktobarske nagrade grada Leskovca 2016. godine.
Drame su mu prevođene na engleski, nemački, ruski, bugarski, poljski, švedski i japanski jezik. U periodu od avgusta 2014. do oktobra 2018. godine bio je vršilac dužnosti direktora Drame Narodnog pozorišta u Beogradu. Trenutno je zaposlen kao dramaturg.
O IZVOĐAČU
Nataša Petrović je rođena u Zaječaru. Diplomarala na Fakultetu dramskih umetnosti u Prištini u klasi profesora Božidara Dimitrijevića 2000. godine kao stipendista zaječarskog pozorišta. Radi u pozorištu Zoran Radmilović od 1998. Dobitnik je nagrade "Zoranov brk". Režirala brojne dečje predstave i vodi školu glume.
Nakon promocije i predstava! Treća festivalska predstava kojom je započeo drugi festivalski dan je "Čučuk Stana"! Nataša Petrović nas je snažno i uverljivo prenela u davni istorijski period, u kojem je živela čuvena Čučuk Stana, pod kišom kuršuma, u šumi turskih topova, govorila nam je o svom Hajduk Veljku, o mladosti, o hrabrosti, otadžbini, pobedi, ljubavi....
3. juli u 20:30 Pozorište Pinokio
Poetski teatar BiT
HASANAGINICA
Autorski projekat Marije Đajić
O PREDSTAVI
Monodrama se bazira na adaptaciji epske pjesme i tri istoimene drame “Hasanaginica” koje su napisali Milan Ogrizović, Aleksa Šantić i Ljubomir Simović. Spajajući u jednu cjelinu različite vizije o tome ko je zapravo bila Hasanaginica, vidimo da Ogrizović najviše govori o ljubavi, Simović je koncentrisan na gubitak djeteta, dok Šantić po važnosti spaja oboje.
Ono gdje se svi podudraju manje više, jeste Hasanaginičin epsko-lirski lik koji nam na simboličan način kazuje šta je, ko je i kakava je obespravljena žena kroz vijekove. Mi smo i danas skoro svakodnevno, kroz različite medije, okruženi pričama o nesrećnim sudbinama savremenih Hasanaginica. Mnogo je majki koje bez opravdanja ostaju bez svoje djece. Mnogo je Hasanaga i begova Pintorovića koji sebi daju za pravo uloge sudija i bogova. Navikli smo da naša žena svašta mora.
Hajde da razmislimo „šta bi bilo kad bi bilo“ da ona sada mora samo jedno, a to je da prestane da mora. Stoga vrijeme je da prodiše, da počnt živjeti za sebe, ne za djecu,ne za muža, ne za komšije, već prvo za sebe, pa tek onda za sve ostale. Vrijeme je da Hasanaginice konačno nauče da se bore, a ne da umiru!
O IZVOĐAČU
Marija Đajić, rođena 19.11.1988. godine u Trebinju. Osnovne studije glume završila je na Akademiji umjetnosti u Banja Luci, a master studije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Trenutno pohađa završnu godinu magistarskih studija na katedri za režiju na Teatralnom institutu Borisa Šukina pri Pozorištu Jevgenija Vahtangova u Moskvi. Osnovala je Poetski teatar BiT koji se bavi njegovanjem i produkcijom djela pisanih u stihu i koji je zamišljen tako da funkcioniše po principu koprodukcije više gradova i država.
Druga predstava jučerašnjeg dana je bila "Hasanaginica" Marije Đajić. Duboka, emotivna, tužna, ova literarna i dramska konstrukcija nekoliko različitih literarnih predložaka pokušava da iz svakog dostupnog umetničkog izraza rekonstruiše živ i iskren lik Hasanaginice, jedne jedine, one prave, koju možemo da zagrlimo, utešimo, pružimo podršku. Onu koju nekako oduvek poznajemo. Toj snažnoj i moćnoj ženi, koja teret nosi na grudima i u rukama i koja pored svega nosi lepu reč i nežnu mudrost u svojim plećima.
1. juli u 20:30 Pozorište Pinokio
Autor teksta i režija: Nikolina Vujević
Glumica: Nikolina Vujević
Producent: Milica Milićević
Dizajn svetla: Stevan Lukić
Dizajn zvuka: Aleksa Čolaković
Kostim: Nikolina Vujević
Pod mentorstvom profesora Nikite Milivojevića i višeg stručnog saradnika Jelene Đulvezan
Song ,,Njujork“
Tekst: Nikolina Vujević
Gitara: Srđan Omazić
Bubanj: Željko Tubić
Truba: Dragan Kozarčić
Muzička produkcija: Studio Room 4, Novi Sad
Song ,,Bluz balada’’
Tekst: Nikolina Vujević
Gitara: Srđan Omazić
Bubanj: Željko Tubić
Truba: Dragan Kozarčić
Muzička produkcija: Studio Room 4, Novi Sad
,,Brodvej’’ (cover)
Gitara: Srđan Omazić
Bubanj: Željko Tubić
Truba: Dragan Kozarčić
Saksofon: Filip Jović Vujaković
,,Nina’’ (cover)
Beti Jurković
O PREDSTAVI
Boreći se sa sopstvenim strahovima, glumica Nina pokušava da odigra i razume lik Nine iz Čehovljeve drame ,,Galeb“. Igrajući ovu ulogu, shvata da nije samo ime ono što im je zajedničko, već i mnoge druge osobine, te prekida predstavu, misleći da nije dovoljno dobra u onome što radi. Tada zajedno sa publikom kreće na putovanje do Njujorka i Brodveja gde je doživela najlepšti i najteži trenutak u svom životu.
Iskreno se otvara publici i sa njima na komičan, a opet emotivan način deli svoja iskustva, probleme i strahove, kroz muziku i ples. Na tom putu pokušava da shvati da li je slava ono što je važno ili ljubav prema sebi i verovanje u svoje snove, kao suština življenja i bavljenja glumačkim zanatom. Na tom putu joj pomaže Nina iz Čehovljevog ,,Galeba“, ali suštinu ipak pronalazi uz pomoć male Nina, onog deteta u njoj koje i dalje želi samo da igra i koje veruje bez ikakve zadrške.
O IZVOĐAČU
Nikolina Vujević je rođena 1. 1. 1997. godine u Beogradu, a odrasla je u Golubincima, malom mestu pored Stare Pazove. Trenutno živi i radi u Novom Sadu. Od malih nogu se bavi javnim nastupima kroz ples, recitovanje, pevanje i manekenstvo. Nešto kasnije počinje amaterski da se bavi glumom, u okviru Slovačkog kulturnog centra, sa akcentom na pokret u saradnji sa Miroslavom Benkom i Miroslavom Kožikom. Završava gimnaziju ,,Branko Radičević’’ u Staroj Pazovi, opšti smer.
Po završetku srednje škole upisuje glumu na Akademiji umetnosti u Novom sadu, u klasi profesora Nikite Milivojevića. Na trećoj godini studija sa koleginicama sa klase igra u svojoj prvoj profesionalnoj predstavi ,,Veštice iz Salema’’ u režiji Nikite Milivojevića, na sceni Srpskog narodnog pozorišta.
U aprilu mesecu 2021. godine premijerno igra jednu od glavnih uloga u predstavi Ivana Vanje Alača ,,Beogradska triologija’’, po istoimenom tekstu Biljane Srbljanović, na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Krajem maja 2021. godine premijerno izvodi svoj diplomski, autorski projekat, monodramu ,,NINA?’’ na sceni Novosadskog pozorišta u Novom Sadu. Nikolina govori engleski jezik, a pored glume se bavi i plesom, pevanjem, pisanjem i modelingom.
Trenutno je angažovana na projektima sinhronizacije crtanih filmova i serija.
Druga predstava prvog takmičarskog dana, "Nina" u autorstvu i režiji Nikoline Vujević predstavlja autobiografski komentar autorkinog alterega pod nazivom Nina.
Rastrojena, podeljena između klasike i modernog, privatnog i dramskog, otkriva nam brojne fragmente ličnosti, između erotike i emocije, uz pesmu i poeziju, ovaj muzičko dramski kabaretski vapaj predstavlja snažan i drzak prikaz bunta mlade glumice današnjeg doba, koja uz tešku muku pronalazi snagu za razumevanja jednog Čehova, dok se brojne druge stvari još uvek ne poklapaju i ne uređuju.
Na završetku "vidimo" i malu Ninu, dete umetnika koje u današnjem svetu mora da odraste, i kao osoba i kao umetnik, iako odavno više a sada i dodatno svet nije mesto za decu i umetnike.
Ovom sjajnom predstavom se završava prvi takmičarski dan!
4. juli u 19:00 Pozorište Pinokio
Trablejn / Jan Fabr
Narodno pozorište u Beogradu
NOĆNI PISAC
Prevod na srpski Jelica Novaković Lopušina
Reditelj Jan Fabr
Muzika Stef Kamil Karlens
Dramaturg Mije Martens
Izvršni producent Milorad Jovanović
Glumac Slobodan Beštić
O PREDSTAVI
Noćni pisac je vizionarska i razoružavajuća himna subverzivnom i intrigantnom umetniku Janu Fabru. Njagovi lični dnevnici predstavljaju intimnu i provokativnu autobiografiju. Slobodan Beštić nam donosi jedinstveni svet Fabrovog Noćnog pisca i izvodi njegov tekst na sceni. Ovo je izvanredna prilika da se otkriju Fabrovi zanimljivi Noćni dnevnici kao i njegovi poetski (dramski) tekstovi.
Ovom prilikom se publici ne predstavlja vizuelni umetnik i pozorišni stvaralac Fabr; umesto toga, Noćni pisac se fokusira na Fabrov stvaralački aspekt koji često ostaje u senci – njegove tekstove. Poput Fabrovih crteža, i njegovi tekstovi oslikavaju njegova intimna iskustva, želje, ideje i opsesije. Često ih piše noću, kada je sve tiho i samoća se spusti na čoveka, a piše ih svojim veoma originalnim jezikom. Oni otvaraju vrata svetu punom fantazije i iznenađujućih saznanja.
To je putovanje jakih boja, počevši od umetnikove mladosti do danas. Publika će čuti misli vezane za dnevne aktivnosti, obilje neodoljivih ideja i ambicioznih projekata, kao i o noćnom bivstvovanju, kada se kreativnost stapa sa besom i promišljanjem o životu, ljubavi i seksualnom aspektu telesne energije.
O AUTORU
JAN FABR (Antverpen, 1958) se smatra jednim od najinventivnijih i najsvestranijih umetnika danas. Tokom proteklih 30 godina, radio je kao vizuelni umetnik, pozorišni umetnik i pisac. Njegova dela, Ovo je teatar kakav je trebalo očekivati i predvideti iz 1982, kao i Moć pozorišnog ludila dve godine kasnije, su potresli temelje evropskog pozorišnog establišmenta.
Produkcije poput Je suis sang, Anđeo smrti, Quando l’uomo principale è una donna, Orgija tolerancije, Preparatio Mortis i Prometej-pejzaž II, su Fabru donele međunarodnu slavu. Jan Fabr je 2005. godine bio umetnik-saradnik na Festivalu u Avinjonu. Tom prilikom je postavio Histoire des Larmes za Cour d’honneur, gde je 2001. godine već izvodio Je suis sang. Fabr je uradio Rekvijem metamorfoze za Pozorište u Salcburgu 2007. godine. Neke od njegovih skorijih predstava su: Planina Olimp.
Slaviti kult tragedije, Predstava od 24 časa, i Belgijska pravila/Belgija vlada.
O IZVOĐAČU
Slobodan Beštić (27. mart 1964, Pančevo, Srbija, Jugoslavija) je srpski glumac. Diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti 1987. godine u klasi profesora Predraga Bajčetića. Studirao je sa Nebojšom Bakočevićem, Draganom Mrkić, Gordanom Lukić, Đorđem Davidom, Arijanom Čulinomi dr. Zaposlen u Jugoslovenskom dramskom pozorištu od 1987. do 2001. godine kada prelazi u Narodno pozorište gde je i sada u stalnom radnom odnosu. Predavao je glumu i scenski pokret na FDU i BK Akademiji. Asistent prof.
Feridu Karajici na predmetu pokret od 1991. do 1998. god. Profesor scenskog pokreta na BK Akademiji 1998. i 1999. god. Asistent Mirjani Karanović, BK Akademija, predmet - gluma, od 1995. do 1999. god. Asistent prof. Predraga Bajčetića, FDU Beograd, predmet - gluma, 2000. i 2001. god. Profesor scenskog pokreta, FDU Cetinje 2004. i 2005. god. Profesor pokreta na Umetničkoj akademiji u Osjeku, smer - glumac lutkar, 2004. i 2005. god.
Docent na predmetu Gluma na Fakultetu savremenih umetnosti u Beogradu od 2017. godine.
Dobitnik je brojnih priznanja poput nagrade za najboljeg mladog glumca za ulogu Morica u Buđenju proleća, MES, Sarajevo 1987, specijalne nagrade za najuspešnije istraživanje pozorišnog jezika, na Malom Sterijinom Pozorju za ulogu Nižinskog, debitantska nagrada na filmskom festivalu u Nišu, dobitnik je evropske nagrade za glumu „Gordana Kosanović“, kao i nagrade za najbolju mušku ulogu - Hamlet, jugoslovenski festival u Užicu 2004. i nagrade za najbolju mušku ulogu, Horvat, Festival klasike Vršac 2006. god.
"Noćni pisac", autobiografsko delo Jana Fabra rađeno je na osnovu noćnih dnevnika koje Fabr piše tokom noći dok ne spava. Preko privatnih običnih dešavanja karakterističnih za dnevnik pa skroz ka dalekim krajevima suprotnog spektra, od afirmacije do konstatacije, kroz podsvesno i konvencionalno, igra svetlosti i senke prezentuje drugačijeg čoveka od onog kojeg gledamo. Pitanje telesnog, intimnog i javnog ispituju sopstvene barijere i granice, sudarajući se sa pokretom i naracijom, pritom oponirajući istovremeno i navodnu skromnost i čist egoizam. Umetnička vizija noćnih sati je beskrajna, subjektivna i nedokučiva, a granica je tanka i lako se prelazi.
Ovim se završio takmičarski program i žiri se povukao da donese odluku.
3. juli u 12,00 u restoranu Stara carinarnica
Knjiga: “Komunikator = Gladijator”
Žanr: priručnik za političare, menadžere i glumce
Izdavač: D.R. Gilbert Books, Beograd
Govoriće: Dragiša Ristovski, direktor D.R. Gilbert Center Books
i autor
Priručnik za vođe i umetnike . Komunikacija je veština, oruđe i oružje!
Ovladavanjem svojim telom i glasom možete učiniti mnogo više od pobede ubedljive argumentacije, možete steći moć. Ako imate talenat i harizmu uz knjigu ”Komunikator = Gladijator” ćete od komunikacije napraviti moćnu umetnost, a i ako mislite da nemate talenta, ova knjiga će vam dokazati suprotno i pomoći vam da postanete odličan komunikator.
U današnjem konkurentnom poslovnom svetu, ekonomskoj krizi, političkim promenama, umetničkim preipitivanjima, lucidne i efikasne komunikacijske veštine su važnije nego ikada, od interpersonalnih, pregovaračkih, sve do prezentacija, javnih nastupa, scenskih i medijskih pojavljivanja. To je osnova na kojoj su graćene države, kompanije i karijere. Komunikacija je ključna komponenta trajnog uspeha.
Glas je najvažniji alat za efikasno komuniciranje kako u poslovnoj, političkoj, medijskoj sredini, tako i u umetnosti i društvu u celini. Važno je da glas bude jasan i siguran, dinamičan i izražajan. Kada glas dosegne ove kvalitete postaje moćno oružje. Ali, tada jezik vašeg tela može sve da upropasti. Samo ako vladate 100% verbalnom i 100% neverbalnom komunikacijom i 100% znate o čemu govorite, možete biti 100% odličan komunikator.
Bez obzira na veličinu posla odnosno organizacije koju vodite - od država, velikih korporacija, političkih partija, malih preduzeća, ili čak kućnog biznisa - efikasne komunikacije su od suštinske važnosti za uspeh. Ako ste u potrazi da izgradite poverenje, uspostavite bolje radne i međuljudske odnose i postanete uticajni u poslovnom, političkom ili umetničkom okruženju, onda ova knjiga može da vam pomogne da to i postignete.
Knjiga ”Komunikator = Gladijator” je pisana jednostavno i sa puno primera i vežbi da pomogne unapređenju vaših veština kako biste komunicirali sa više samopouzdanja i uverljivosti.
Treći dan festivala je započeo kao i prethodni - promocijom knjige! “Komunikator = Gladijator”, priručnik za političare, menadžere i glumce autora Marka Stojanovića je prezentovan u restoranu Stara carinarnica, dugogodišnjem prijatelju festivala. O knjizi su govorili Dragiša Ristovski, direktor D.R. Gilbert Center Books i autor.
1. juli u 12,00 u restoranu Stara carinarnica
Promocija knjige Milovana Zdravkovića "Anegdote i crtice iz pozorišnog
života", drugo, dopunjeno izdanje, 1. juli u 12,00 u restoranu Stara
carinarnica
izdavači: Festival monodrame i pantomime
Učestvuju:
Vesna Stanković i Gojko Baletić, dramski umetnici
dr Jelena Perić, teatrolog
Radomir Putnik, urednici izdanja
Milovan Zdravković, autor
Anegdote na nepretenciozan način ilustruju odnose između ljudi u pozorištu, njihov odnos prema lokalnoj sredini, ali i sredine prema njima, posredno objašnjavajući društveno stanje i duh toga doba. Priče u ovoj knjizi svrstane su u 20 grupa: patriotsko-rodoljubive, o posvećenosti, odnos prema velikim umetnicima, o socijalnom statusu glumaca, uticaj politike na pozorište, pozorište i kritika, anegdote iz kafane, glumci i nadimci, odnos prema publici, o reklami i dobrotvorima.
U svom osnovnom značenju, anegdotski, humorni pristup pozorištu i njegovim poslenicima i prosveštenicima ima za svrhu da izrazi, ili izvrgne kritici, pojedine estetičke, etičke ili erotske pristupe ili preterivanja koja su se dogogodila u našem pozorištu i pozorišnom životu u rasponu vremena od Joakima Vujića, pa do Petra Kralja.
Juče, kao prvi program 46. Festivala monodrame i pantomime, u restoranu Stara Carinarnica održana je promocija knjige Milovana Zdravkovića "Anegdote i crtice iz pozorišnog života". Posetioce je pozdravila Vesna Stanković, trostruki dobitnik zlatne kolajne, a o knjizi su govorili i Radomir Putnik i autor Milovan Zdravković. Delove iz knjige je čitao glumac Gojko Baletić.
2. juli u 12,00 u restoranu Stara carinarnica
Na promociji učestvuju:
Željko Hubač, autor knjige
Vladimir Đuričić, direktor pozorišta "Zoran Radmilović" - Zaječar
Nataša Petrović, dramska umetnica koja govori odlomke iz knjige
Jelica Stevanović, teatrolog i moderator promocije
Čučuk Stana
Ni Srpkinja, ni Grkinja
Pisati književno delo inspirisano autentičnim ličnostima i istorijskim događajima iz naše ne tako davne prošlosti, postavlja pred autora nemali izazov. Naime, neophodno je poštovati činjenice, ali istovremeno ne opterećivati literarno tkivo brojnim faktografskim podacima koji bi se mogli negativno odraziti na umetničko-estetski nivo dela. Stvari se dodatno usložnjavaju ako je reč o dramskoj formi koja je namenjena scenskoj realizaciji, odnosno podrazumevanim i brojnim pozorišnim uslovnostima.
Željko Hubač se vešto izborio sa ovim problemima u komadu „Čučuk Stana – Srpkinja i Grkinja“, lucidno i maštovito balansirajući između istorije, mita, legende i usmenog predanja. Okolnosti da je uobličavao priču o ovoj tragičnoj heroini svog vremena sa svešću da će monodrama u izvedbi Nataše Petrović biti realizovana na sceni Narodnog pozorišta Timočke krajine „Zoran Radmilović“ izvesno su doprinele kreativnoj inspiraciji autora.
Stoga je i Hubačeva junakinja dobila višedemenzionalnu strukturu, kako u karakterno-psihološkoj sferi, tako i na motivacijskom planu. Čučuk Stana je u ovoj monodrami i dalje predstavljena kao srpska heroina, ali bez suvišnih patetičnih ili moralističko-edukativnih opservacija. Koristeći građu iz nekoliko različitih izvora, Željko Hubač otelotvoruje uverljiv lik, istovremeno oslikavajući širi društveno-istorijski kontekst s kraja 18. i prve polovine 19. veka na ovim prostorima.
Književno-dramaturška panorama zanimljivih ličnosti, osebujnih patrijarhalnih odnosa i burnih događaja koji su činili nepsredno životno okruženje Čučuk Stane, čvrsto su ukomponovani u monološko-ispovednu formu.
Tragični usud junakinje, čiji će neumitni kraj u tuđini pokazati sudbinu apatrida, odnosno nemogućnost pripadanja ni jednom od dva nacionalna korpusa za čiju je nazavisnost i slobodu žrtvovala sopstvenu mladost, na diskretan i suptilan način problematizuje pitanja čovekovog identiteta, uzvišenih ideala i večne relativnosti sistema vrednosti na kojima počiva ljudsko društvo i civilizacija u celini.
To su razlozi zašto je moguće podnaslov monodrame „Srpkinja i Grkinja“ postaviti i kao negaciju, pri tome ne čineći ni najmanju grešku u značenjskom smislu. Objavljivanje „Čučuk Stane“ nakon vrlo uspešne inscenacije izvesno će zaintrigirati i zainteresovati, pored pozorišne, i čitalačku publiku, podsećajući je ili tek upoznavajući sa heroinom jednog već pomalo zaboravljenog vremena.
Miroslav Miki Radonjić
Drugi festivalski dan je započeo promocijom knjige "Čučuk Stana" u restoranu Stara Kapetanija. Promociji dela Željka Hubača je prisustvovao Vladimir Đuričić, direktor pozorišta "Zoran Radmilović" - Zaječar, Nataša Petrović, dramska umetnica koja je govorila odlomke iz knjige, kao i Jelica Stevanović, teatrolog i moderator promocije.
1. juli u 19:00 Pozorište Pinokio
Autor teksta: Matija Bećković
Režija: Petar Božović
Glumac: Petar Božović
O PREDSTAVI
Monodrama Reče mi jedan čoek sastavljena je iz više poema koje govore o životu u Rovcima, borbama i stradanjima običnog čoveka. Ovaj izvedbeni tekst objedinjuje poeme Smrt Perka Pušeljina, Unuk Alekse Marinkova plače nad Crnog Gorom, Špijun u Rovcima i druge, dok se stihovi Reče mi jedan čoek, kao centralni motiv provlače se kroz celu dramu. Ćeraćemo se još ali mirnim putem čisto pravno-diplomatskim sredstvima na demokratski način u institucijama sistema bez upotrebe sile krajnje opušteno polagiganom gospodskom ceranijom bez imalo preterivanja i ikakve žurbe nemaju gde pobeći zvizducuci i ceretajuci...
O AUTORU
Matija Bećković je srpski pesnik, književnik, filolog, redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti, član Krunskog saveta prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića, počasni član Udruženja za umetnost, kulturu i međunarodnu saradnju „Adligat” i društveni radnik. Matija je rođen 29. novembra 1939. godine (na Sv. apostola Matiju) u Senti, gde mu je otac Vuk kao kraljevski oficir službovao.
Školske 1958/59, godine upisao se na Filološki fakultet u Beogradu na grupu za jugoslovensku i opštu književnost. Prvu pesmu "Preludium" je štampao kao gimnazijalac 1957. godine u „Mladoj kulturi“. Prvu knjigu, posvećenu svojoj životnoj ljubavi, koja nosi naslov sa njenim imenom je objavio 1962. godine. Bećkovićevi prozni i poetski tekstovi priređivani su za pozorište i izvođeni na domaćim i stranim scenama.
U Narodnom pozorištu u Beogradu je 1978. godine izvedena „Međa Vuka Manitoga“, a potom monodrame „Reče mi jedan čoek“ i „Ne znaš ti njih“. Napisao je dve televizijske drame i dve jednočinke za decu koje je Televizija Beograd emitovala 1966. i 1967. godine.
Za svoje pjesništvo Bećković je dobio nagrade: Milan Rakić, Oktobarsku, Sedmojulsku, Zmajevu, Disovo proleće, Belovodsku rozetu, Zlatni krst kneza Lazara, Ravnogorsku, Stefan Mitrov Ljubiša, Veliku Bazjašku povelju, Odzivi Filipu Višnjiću, Biblios, Nagradu Vukove zadužbine, Njegoševu nagradu, Žičku hrisovulju itd. Matija Bećković je 1989. godine dobio Sedmojulsku nagradu za književno stvaralaštvo. Za poemu „Ćeraćemo se još“ dobio je nagrade Tipar, Zlatni bestseler, Jovan Dučić i Laza Kostić.
O IZVOĐAČU
Petar „Pera“ Božović, srpski filmski, pozorišni i televizijski glumac je studirao italijanski jezik, a glumu je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti, na klasi prof. Predraga Bajčetića.
Tokom višedecenijske karijere odigrao je blizu dvesta filmskih i TV uloga, u saradnji sa najznačajnijim jugoslovenskim rediteljima - od Zdravka Velimirovića, Puriše Đorđevića, Dušana Makavejeva, Krsta Papića, Lordana Zafranovića, Srđana Karanovića, Gorana Paskaljevića, Rajka Grlića, Gorana Markovića, Srđana Dragojevića, Miroslava Momčilovića, Stevana Filipovića... Ipak, najupečatljivije likove po kojima ga pamti publika ostvario je u filmovima Živka Nikolića.
Ostao je nezaboravan i ušao u filmske antologije kao Zeljo u Čudu neviđenom, Đorđe “Žorž” u Lepoti poroka, Načelnik Maksim u tragikomediji U ime naroda, doktor za ljubavne probleme u filmu ‘Čekaj me, ja sigurno neću doći, Atifaga u filmu Nož, Sloba u filmu Lepa sela lepo gore i inspektor Trtović u filmu Bumerang.
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, kao što su: Nagrada Pavle Vuisić za izuzetan doprinos umetnosti glume na domaćem filmu (2011.), Zlatni pečat za izuzetan doprinos filmskoj umetnosti, dve Sterijine nagrade za uloge u predstavama “Kamen za pod glavu” (1978.) i “Karolina Nojber” (1999.), Statueta Ćuran za ulogu u predstavi “Hamlet iz Mrduše Donje” (1989.), i drugih. Godine 2020. dobio je prestižnu nagradu Dobričin prsten.
Predstava "Reče mi jedan čoek, ćeraćemo se još kada budem mlađi" Petra Božovića je upravo završena! Legendarni glumac je govorio i čitao tekst Matije Bećkovića, koji je dopunjen relevantnim modernim aktuelnostima, poput Kovida, demoktratskim principima, i drugim trenutno relevantnim dešavanjima koji nas teraju da svi zajedno želimo bolji i kvalitetniji život.
Kao drugu predstavu današnjeg dana gledali smo "Ninu" Nikoline Vujević.
2. juli u 20:30 Pozorište Pinokio
Autor teksta: Dr Mića Živojinović
Reditelj: Velimir Mitrović
Glumac: Boško Puletić
Kompozitor: Branislav Pipović
,,Trećepozivačku,, peva : Jasmina Dimitrijević
Inspicijent: Tihomir Savić
1921 - povodom stogodišnjice smrti velikog vojvode – 2021
O PREDSTAVI
Mesto događaja je bolesnička soba u Sanatorijumu na Vračaru. Vremenski okvir ove monodrame je noć između 19 i 20 Januara 1921 godine, od 11 časova uveče do 5 i 30 časova ujutru. Teško bolesni Vojvoda Mišić prelistava svoje uspomene, događaje,istoriske ličnosti ali i sasvim obične ljude, koje je susretao u značajnim trenutcima svog života.
Vojvodine uspomene su naravno subjektivne ali kako je celog svog života imao čvrst stav i prema vremenu i prema ljudima i prema događajima, njegove uspomene, na sasvim nov način osvetljavaju i vreme i ljude i događaje. Verujući da je uradio sve što je bilo u njegovoj moći, u 5 i 30 časova ujutru, na Jovandan, 20 Januara 1921 godine, zauvek će napustiti ovaj svet.
O AUTORU
Mića Živojinović, rođen 13.1.1952. u selu Petka, SO Lazarevac je napisao zbirke aforizama „Dresura vijuga“ i „Zona ozona“, roman o vojvodi Živojinu Mišiću „Život pretočen u pamćenje“; zatim drame „Za Srbiju“; „Vreme časti i ponosa“; „Čiča“, „Kuća iza rova“; „Vojvoda Živojin Mišić“; „Pevač Purko“...Kao novinar napisao veliki broj reportaža, eseja, feljtona iz oblasti međunarodnih odnosa, spoljne politike, diplomatije i međunarodnog prava...
Završio Vojnu akademiju, Komandno – štabnu akademiju, Školu nacionalne odbrane.
Doktorirao na Pravnom fakultetu, Univerziteta u Beogradu. Njegovi preci, pod šajkačama i šubarama, po slovu vremena, zovu slobode i zakonu čoveka, bundžije još iz doba hajdučije, njegove bake – tihozborke razgovorke, čovečice i kućedržnice, bogomdarke i slavočuvarke – dok su dedovi rovarili, jurišali, krvarili, barjaktarili i slobodarili ratištima i stratištima, pod teretom briga i oružja – i roditelji, koji teškom borbom kroz rat i mir, dosegoše nebeske visine i anđeosku lepotu - duboko su ukorenjeni u njemu.
O IZVOĐAČU
Boško Puletić rođen je 29.12.1946 g.u Beogradu, gde je završio Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju. Preko pola veka, prvo kao student, pa kao stalni član, igrao u preko sto premijera Narodnog pozorište u Beogradu. Igrao je uloge u komadima i dramatizacijama po tekstovima, Šekspira, Molijera,De-la Barke,Lorensa,Čehova, Gogolja, Ostrovskog, Milovana Glišića, Bore Stankovića, Nušića, Vuka Draškovića, Siniše Kovačevića,Milice Novković...
Igrao na scenama u Narodnom Pozorištu, Narodnom Pozorištu Užice, Zaječarskom Pozorištu Zoran Radmilović,Pozorištu Slavija, Akademiji 28 iz Beograda, kao i u slobodnim produkcijama. Tumačio je likove i nekoliko poznatih istorijskih ličnosti: Vuka Karadžića, Branislava Nušića, vojvodu Živojina Mišića, djenerala Dražu Mihajlovića... Mnogo je sarađivao, igrajući razne uloge, na televiziji, najviše u dramama i serijama u režiji Save Mrmka.
Bavi se dramaturgijom i adaptacijama za sopstvene produkcije, a njegova originalna drama "Bukefal Aleksandra Makedonskog" igrana je u Narodnom pozorištu u Nišu i četiri sezone u Narodnom pozorištu u Beogradu. Bavi se i režijom. Nagrađivan je više puta godišnjim nagradama za uloge u svom Narodnom pozorištu, na festivalu u Bore Stankovića u Vranju za ulogu Vuka Karadžića (Kume i Knjeginje); nagrada za najbolju predstavu "Noć Đenerala" Vuka Draškovića (uloga Đenerala Draže)..........
Živi i radi u Beogradu
Kao pravi nastavak monodrama o našim istorijskim ličnostima, za kraj drugog dana publika je imala prilike da vidi predstavu "Živojin Mišić" u izvođenju Boška Puletića! Iskreno, emotivno i s'merom, Puletićev vojvoda Mišić podseća na jedan težak period srpske istorije, ali istovremeno i upozorava i savetuje, govori o najvažnijim životnim vrednostima, koje se u miru tako lako skrajnu i zaborave a u ratu postaju smernice za opstanak nacije. Često prekidan aplauzima publike, Puletić je obogatio svakog gledaoca divnim mudrostima i snagom velikog Živojina Mišića, da bi na kraju bio ispraćen dugim aplauzom i povicima bravo.
