4. juli u 19:00 Pozorište Pinokio
Trablejn / Jan Fabr
Narodno pozorište u Beogradu
NOĆNI PISAC
Prevod na srpski Jelica Novaković Lopušina
Reditelj Jan Fabr
Muzika Stef Kamil Karlens
Dramaturg Mije Martens
Izvršni producent Milorad Jovanović
Glumac Slobodan Beštić
O PREDSTAVI
Noćni pisac je vizionarska i razoružavajuća himna subverzivnom i intrigantnom umetniku Janu Fabru. Njagovi lični dnevnici predstavljaju intimnu i provokativnu autobiografiju. Slobodan Beštić nam donosi jedinstveni svet Fabrovog Noćnog pisca i izvodi njegov tekst na sceni. Ovo je izvanredna prilika da se otkriju Fabrovi zanimljivi Noćni dnevnici kao i njegovi poetski (dramski) tekstovi.
Ovom prilikom se publici ne predstavlja vizuelni umetnik i pozorišni stvaralac Fabr; umesto toga, Noćni pisac se fokusira na Fabrov stvaralački aspekt koji često ostaje u senci – njegove tekstove. Poput Fabrovih crteža, i njegovi tekstovi oslikavaju njegova intimna iskustva, želje, ideje i opsesije. Često ih piše noću, kada je sve tiho i samoća se spusti na čoveka, a piše ih svojim veoma originalnim jezikom. Oni otvaraju vrata svetu punom fantazije i iznenađujućih saznanja.
To je putovanje jakih boja, počevši od umetnikove mladosti do danas. Publika će čuti misli vezane za dnevne aktivnosti, obilje neodoljivih ideja i ambicioznih projekata, kao i o noćnom bivstvovanju, kada se kreativnost stapa sa besom i promišljanjem o životu, ljubavi i seksualnom aspektu telesne energije.
O AUTORU
JAN FABR (Antverpen, 1958) se smatra jednim od najinventivnijih i najsvestranijih umetnika danas. Tokom proteklih 30 godina, radio je kao vizuelni umetnik, pozorišni umetnik i pisac. Njegova dela, Ovo je teatar kakav je trebalo očekivati i predvideti iz 1982, kao i Moć pozorišnog ludila dve godine kasnije, su potresli temelje evropskog pozorišnog establišmenta.
Produkcije poput Je suis sang, Anđeo smrti, Quando l’uomo principale è una donna, Orgija tolerancije, Preparatio Mortis i Prometej-pejzaž II, su Fabru donele međunarodnu slavu. Jan Fabr je 2005. godine bio umetnik-saradnik na Festivalu u Avinjonu. Tom prilikom je postavio Histoire des Larmes za Cour d’honneur, gde je 2001. godine već izvodio Je suis sang. Fabr je uradio Rekvijem metamorfoze za Pozorište u Salcburgu 2007. godine. Neke od njegovih skorijih predstava su: Planina Olimp.
Slaviti kult tragedije, Predstava od 24 časa, i Belgijska pravila/Belgija vlada.
O IZVOĐAČU
Slobodan Beštić (27. mart 1964, Pančevo, Srbija, Jugoslavija) je srpski glumac. Diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti 1987. godine u klasi profesora Predraga Bajčetića. Studirao je sa Nebojšom Bakočevićem, Draganom Mrkić, Gordanom Lukić, Đorđem Davidom, Arijanom Čulinomi dr. Zaposlen u Jugoslovenskom dramskom pozorištu od 1987. do 2001. godine kada prelazi u Narodno pozorište gde je i sada u stalnom radnom odnosu. Predavao je glumu i scenski pokret na FDU i BK Akademiji. Asistent prof.
Feridu Karajici na predmetu pokret od 1991. do 1998. god. Profesor scenskog pokreta na BK Akademiji 1998. i 1999. god. Asistent Mirjani Karanović, BK Akademija, predmet - gluma, od 1995. do 1999. god. Asistent prof. Predraga Bajčetića, FDU Beograd, predmet - gluma, 2000. i 2001. god. Profesor scenskog pokreta, FDU Cetinje 2004. i 2005. god. Profesor pokreta na Umetničkoj akademiji u Osjeku, smer - glumac lutkar, 2004. i 2005. god.
Docent na predmetu Gluma na Fakultetu savremenih umetnosti u Beogradu od 2017. godine.
Dobitnik je brojnih priznanja poput nagrade za najboljeg mladog glumca za ulogu Morica u Buđenju proleća, MES, Sarajevo 1987, specijalne nagrade za najuspešnije istraživanje pozorišnog jezika, na Malom Sterijinom Pozorju za ulogu Nižinskog, debitantska nagrada na filmskom festivalu u Nišu, dobitnik je evropske nagrade za glumu „Gordana Kosanović“, kao i nagrade za najbolju mušku ulogu - Hamlet, jugoslovenski festival u Užicu 2004. i nagrade za najbolju mušku ulogu, Horvat, Festival klasike Vršac 2006. god.
"Noćni pisac", autobiografsko delo Jana Fabra rađeno je na osnovu noćnih dnevnika koje Fabr piše tokom noći dok ne spava. Preko privatnih običnih dešavanja karakterističnih za dnevnik pa skroz ka dalekim krajevima suprotnog spektra, od afirmacije do konstatacije, kroz podsvesno i konvencionalno, igra svetlosti i senke prezentuje drugačijeg čoveka od onog kojeg gledamo. Pitanje telesnog, intimnog i javnog ispituju sopstvene barijere i granice, sudarajući se sa pokretom i naracijom, pritom oponirajući istovremeno i navodnu skromnost i čist egoizam. Umetnička vizija noćnih sati je beskrajna, subjektivna i nedokučiva, a granica je tanka i lako se prelazi.
Ovim se završio takmičarski program i žiri se povukao da donese odluku.
