Pređi na sadržaj

2. juli u 20:30 Pozorište Pinokio

Autor teksta: Dr Mića Živojinović

Reditelj: Velimir Mitrović

Glumac: Boško Puletić

Kompozitor: Branislav Pipović

,,Trećepozivačku,, peva : Jasmina Dimitrijević

Inspicijent: Tihomir Savić

1921 - povodom stogodišnjice smrti velikog vojvode – 2021

O PREDSTAVI

Mesto događaja je bolesnička soba u Sanatorijumu na Vračaru. Vremenski okvir ove monodrame je noć između 19 i 20 Januara 1921 godine, od 11 časova uveče do 5 i 30 časova ujutru. Teško bolesni Vojvoda Mišić prelistava svoje uspomene, događaje,istoriske ličnosti ali i sasvim obične ljude, koje je susretao u značajnim trenutcima svog života.

Vojvodine uspomene su naravno subjektivne ali kako je celog svog života imao čvrst stav i prema vremenu i prema ljudima i prema događajima, njegove uspomene, na sasvim nov način osvetljavaju i vreme i ljude i događaje. Verujući da je uradio sve što je bilo u njegovoj moći, u 5 i 30 časova ujutru, na Jovandan, 20 Januara 1921 godine, zauvek će napustiti ovaj svet.

O AUTORU

Mića Živojinović, rođen 13.1.1952. u selu Petka, SO Lazarevac je napisao zbirke aforizama „Dresura vijuga“ i „Zona ozona“, roman o vojvodi Živojinu Mišiću „Život pretočen u pamćenje“; zatim drame „Za Srbiju“; „Vreme časti i ponosa“; „Čiča“, „Kuća iza rova“; „Vojvoda Živojin Mišić“; „Pevač Purko“...Kao novinar napisao veliki broj reportaža, eseja, feljtona iz oblasti međunarodnih odnosa, spoljne politike, diplomatije i međunarodnog prava...

Završio Vojnu akademiju, Komandno – štabnu akademiju, Školu nacionalne odbrane.

Doktorirao na Pravnom fakultetu, Univerziteta u Beogradu. Njegovi preci, pod šajkačama i šubarama, po slovu vremena, zovu slobode i zakonu čoveka, bundžije još iz doba hajdučije, njegove bake – tihozborke razgovorke, čovečice i kućedržnice, bogomdarke i slavočuvarke – dok su dedovi rovarili, jurišali, krvarili, barjaktarili i slobodarili ratištima i stratištima, pod teretom briga i oružja – i roditelji, koji teškom borbom kroz rat i mir, dosegoše nebeske visine i anđeosku lepotu - duboko su ukorenjeni u njemu.

O IZVOĐAČU

Boško Puletić rođen je 29.12.1946 g.u Beogradu, gde je završio Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju. Preko pola veka, prvo kao student, pa kao stalni član, igrao u preko sto premijera Narodnog pozorište u Beogradu. Igrao je uloge u komadima i dramatizacijama po tekstovima, Šekspira, Molijera,De-la Barke,Lorensa,Čehova, Gogolja, Ostrovskog, Milovana Glišića, Bore Stankovića, Nušića, Vuka Draškovića, Siniše Kovačevića,Milice Novković...

Igrao na scenama u Narodnom Pozorištu, Narodnom Pozorištu Užice, Zaječarskom Pozorištu Zoran Radmilović,Pozorištu Slavija, Akademiji 28 iz Beograda, kao i u slobodnim produkcijama. Tumačio je likove i nekoliko poznatih istorijskih ličnosti: Vuka Karadžića, Branislava Nušića, vojvodu Živojina Mišića, djenerala Dražu Mihajlovića... Mnogo je sarađivao, igrajući razne uloge, na televiziji, najviše u dramama i serijama u režiji Save Mrmka.

Bavi se dramaturgijom i adaptacijama za sopstvene produkcije, a njegova originalna drama "Bukefal Aleksandra Makedonskog" igrana je u Narodnom pozorištu u Nišu i četiri sezone u Narodnom pozorištu u Beogradu. Bavi se i režijom. Nagrađivan je više puta godišnjim nagradama za uloge u svom Narodnom pozorištu, na festivalu u Bore Stankovića u Vranju za ulogu Vuka Karadžića (Kume i Knjeginje); nagrada za najbolju predstavu "Noć Đenerala" Vuka Draškovića (uloga Đenerala Draže)..........

Živi i radi u Beogradu

Kao pravi nastavak monodrama o našim istorijskim ličnostima, za kraj drugog dana publika je imala prilike da vidi predstavu "Živojin Mišić" u izvođenju Boška Puletića! Iskreno, emotivno i s'merom, Puletićev vojvoda Mišić podseća na jedan težak period srpske istorije, ali istovremeno i upozorava i savetuje, govori o najvažnijim životnim vrednostima, koje se u miru tako lako skrajnu i zaborave a u ratu postaju smernice za opstanak nacije. Često prekidan aplauzima publike, Puletić je obogatio svakog gledaoca divnim mudrostima i snagom velikog Živojina Mišića, da bi na kraju bio ispraćen dugim aplauzom i povicima bravo.