Pređi na sadržaj

3. juli u 20:30 Pozorište Pinokio

Poetski teatar BiT

HASANAGINICA

Autorski projekat Marije Đajić

O PREDSTAVI

Monodrama se bazira na adaptaciji epske pjesme i tri istoimene drame “Hasanaginica” koje su napisali Milan Ogrizović, Aleksa Šantić i Ljubomir Simović. Spajajući u jednu cjelinu različite vizije o tome ko je zapravo bila Hasanaginica, vidimo da Ogrizović najviše govori o ljubavi, Simović je koncentrisan na gubitak djeteta, dok Šantić po važnosti spaja oboje.

Ono gdje se svi podudraju manje više, jeste Hasanaginičin epsko-lirski lik koji nam na simboličan način kazuje šta je, ko je i kakava je obespravljena žena kroz vijekove. Mi smo i danas skoro svakodnevno, kroz različite medije, okruženi pričama o nesrećnim sudbinama savremenih Hasanaginica. Mnogo je majki koje bez opravdanja ostaju bez svoje djece. Mnogo je Hasanaga i begova Pintorovića koji sebi daju za pravo uloge sudija i bogova. Navikli smo da naša žena svašta mora.

Hajde da razmislimo „šta bi bilo kad bi bilo“ da ona sada mora samo jedno, a to je da prestane da mora. Stoga vrijeme je da prodiše, da počnt živjeti za sebe, ne za djecu,ne za muža, ne za komšije, već prvo za sebe, pa tek onda za sve ostale. Vrijeme je da Hasanaginice konačno nauče da se bore, a ne da umiru!

O IZVOĐAČU

Marija Đajić, rođena 19.11.1988. godine u Trebinju. Osnovne studije glume završila je na Akademiji umjetnosti u Banja Luci, a master studije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Trenutno pohađa završnu godinu magistarskih studija na katedri za režiju na Teatralnom institutu Borisa Šukina pri Pozorištu Jevgenija Vahtangova u Moskvi. Osnovala je Poetski teatar BiT koji se bavi njegovanjem i produkcijom djela pisanih u stihu i koji je zamišljen tako da funkcioniše po principu koprodukcije više gradova i država.

Druga predstava jučerašnjeg dana je bila "Hasanaginica" Marije Đajić. Duboka, emotivna, tužna, ova literarna i dramska konstrukcija nekoliko različitih literarnih predložaka pokušava da iz svakog dostupnog umetničkog izraza rekonstruiše živ i iskren lik Hasanaginice, jedne jedine, one prave, koju možemo da zagrlimo, utešimo, pružimo podršku. Onu koju nekako oduvek poznajemo. Toj snažnoj i moćnoj ženi, koja teret nosi na grudima i u rukama i koja pored svega nosi lepu reč i nežnu mudrost u svojim plećima.