4. juli u 20:30 Pozorište Pinokio
Festival monodrame i pantomime
ČEKAJUĆI NEBO, KA' ĆE VIŠE?!
Žizela - Dalija Imanić
Života - Marko Stojanović
Po motivima predstave „Čekajući nebo“
O PREDSTAVI
Života i Žizela su ipak završili u braku, što se u prethodnoj predstavi nije videlo, ali njihov brak nije uspeo jer su uporno pokušavali da budu neko drugi ili nešto drugo i da jedno drugo menjaju, prevaspitavaju i to ih je dovelo do otuđenja. Ona se zbog njega odrekla baletske karijera, on zbog nje se trudio da postane "menadžer". Ona je izašla iz svojih baletskih patika, a on iz opanaka. Tu je krenula njihova propast. To je ujedno i stvarna priča mnogih današnjih brakova koji su ostali bez komunikacije, iskrenosti, tolerancije i poštovanja različitosti. Razvod je rešenje koje iziskuje najmanje truda.
Ona mu je spakovala kofer i izbacuje ga iz svog života. Ali ko će od njih sa sobom poneti album sa fotografijama? Počinju da ga prelistavaju i naviru sećanja... da li će ta sećanja, to emotivno pamćenje da ih vrati njima samima, njihovim iskrenim i pravim vrednostima, onome što oni jesu, a ne što pokušavaju da budu na društvenim mrežama i u društvenim tokovima...Da li će kraj biti srećan ili ne? U trenutku kada je pisan ovaj tekst i sami autori predstave se dvoume, ni oni ne znaju. U svakom slučaju očekujte puno smeha i po koju suzu i "knedlu u grlu"
O IZVOĐAČIMA
Dalija Imanić Savić rođena je 15. novembra 1974. godine u Novom Sadu. Nižu i prva tri razreda srednje baletske škole završila je u Sarajevu; po dolasku u Beograd 1992. godine, postaje stalni član Narodnog pozorišta; diplomu o završenom školovanju stiče, uporedo igrajući celokupan repertoar ansambla i pojedine solističke uloge, kao vanredni đak baletske škole Lujo Davičo u Beogradu. Godine 2000. dobija zvanje prve solistkinje, a od 2004. godine je prvakinja Baleta.
Od 2001. do 2016. godine, predaje kao profesor repertoara klasičnog baleta u srednjoj baletskoj školi “Lujo Davičo”. Godine 2013. je diplomirala na Fakultetu za medije i komunikacije, Univerziteta Singidunum u Beogradu i stekla stručni naziv - komunikolog. Krajem pozorišne sezone 2015/16. završava igračku karijeru i nastavlja da radi sa solistima Baleta Narodnog pozorišta kao repetitor klasičnog baleta u predstavama “Don Kihot”, “Bajadera, “Labudovo jezero” i “Žizela”.
Od 2017. godine je angažovana kao pedagog, koreograf i stručni saradnik u privatnoj baletskoj školi “Baletski centar Ana Pflug” iz Beograda, gde radi sa decom uzrasta od 3 do 15 godina, rekreativnog i profesionalnog nivoa (od 1. do 4. razreda osnovne baletske škole).
Marko Stojanović (Beograd, 2. januar 1971) srpski je dramski umetnik, kulturni, humanitarni i sportski radnik. Osnivač je i predsednik Svetske organizacije pantomimičara (2004.godine) i Kraljevskog karling kluba (2006.godine) Nacionalnog saveza za karling Srbije (2006.godine) i samog karling sporta u Srbiji (2003.godine). Inicijator je obeležavanja Svetskog dana pantomime 22.marta, na dan rođenja njegovog profesora pantomime Marsela Marsoa.
Diplomirao je na katedri za glumu beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti. Specijalističko školovanje je završio u Međunarodnoj školi pantomime Marsela Marsoa u Parizu 1994. godine. Bio je direktor Doma omladine Beograda od 2013. do 2015. godine, jedan je od osnivača i predsednik „Svetske organizacije pantomimičara“ i predsednik „Nacionalnog saveza za karling Srbije“.
Bio je docent za predmete Gluma i Scenski pokret i Šef katedre za glumu Akademije lepih umetnosti u Beogradu, a sada je vanredni profesor za predmet Scenski pokret na katedri za glumu Univerzitetu Sinergija u Bijeljini u Republici Srpskoj i saradnik za odnose s javnošću i gostujući predavač na Univerzitetu Singidunum.
„Čekajući nebo – ka' će više?!“ u izvođenju Marka Stojanovića i Dalije Imanić Savić se igrala van takmičarske konkurencije, a u čast pantomime! Nastala na osnovu predstave "Čekajući nebo" koja je odigrana na festivalu pre dvadeset pet godina, istovremeno je i omaž ali i nastavak, kao pravi susret baleta i pantomime i govori nam o tome šta dvoje zaljubljenih ljudi mora da uradi kako bi svoje različitosti pomirili i kako bi sve bilo na kraju kako treba.
