2.jul NEDELJA u 22.30
Teatar „Carte Blanche“
Studenti glume Akademije umetnosti iz Novog Sada u klasi prof. Nikite Milivojevića u predstavi ADAM I EVA – SEDAM SMRTNIH GREHOVA
Pantomima
Igraju: MAJA ČAMPAR, MARIJA FELDEŠI, MILOŠ MACURA, NEVENA NERANDŽIĆ, DARKO RADOJEVIĆ, ANICA PETROVIĆ, ALEKSA PANTIĆ, ĐORĐE MITROVIĆ, NIKOLA OGNJEN RADULOVIĆ, NIKOLINA VUJEVIĆ
Predstavu pripremio prof. Ivica Klemenc.
Šta se ne bi desilo čovečanstvu da je Eva uspela da odoli zabranjenoj jabuci? Ova priča putem pokreta prikazuje kako su znatiželja i nedostatak samokontrole uspeli da pokrenu sedam smrtnih grehova koji su uspeli da naruše opšte dobro i unište ljubav. Naša sadašnjost je pokrenuta kušanjem zabranjenog. Da li će čovek nastaviti da hoda stopama svojih prapredaka, ili će pokušati da se odupre tom putu? Postoji li želja u nama da odolimo zabranjenom voću koje nam se nudi na svakom koraku? Šta bi se tek desilo da su Adam i Eva usnili isti san?
29.jun ČETVRTAK u 19.30
Teatar „Carte Blanche“
monodrama
Pisac: Milovan Vitezović
Igra: ALEKSANDAR DUNIĆ
Priču o vojvodi Janku Katiću odigrao sam do sada oko 800 puta, promovišući epski vrednosni sistem kao životvoran, primenljiv na svakidašnjicu. U tome sistemu su reč, plemenitost, čast, osećaj za pravdu i ljubav prema istini i iznad svega borba za slobodu kao najviši ideal, bile najveće vrline srpskog naroda. Predstava je svojevrsni podsetnik na slavne junake naše prošlosti čiji smo mi, ne samo biološki nego, što je još važnije, duhovni potomci!
Milovan Vitezović, kao osvedočeni poznavalac istorije i mudar čovek, ne propušta priliku da u monodrami o vojvodi Janku Katiću, kroz ovaj lik, istakne mudrost, značaj obrazovanja i poneku veliku istinu o svetu i životu, kao smernicu kako da negujemo svoj karakter i uspostavimo harmoniju sami sa sobom i sa drugima i time izgradimo jedan lepši, srećniji i pravedniji svet.
Kulturno-prosvetna zajednica Srbije podržala je izvođenje ove monodrame, prepoznajući u njoj autentičan pristup negovanju tradicije i kulture srpskog naroda.
Aleksandar Dunić
ALEKSANDAR DUNIĆ
Rođen u Beogradu (1967), studije glume završio na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Dugogodišnji prvak Pozorišta na Terazijama, ali igrao je kao gost i u drugim beogradskim teatrima. Široku popularnost stekao je igrajući u brojnim televizijskim serijama, od kojih treba izdvojiti Sazvežđe belog duda, Kraj dinstije Obrenović, Srećni ljudi, Porodično blago, Stižu dolari, Bela lađa...
2.jul NEDELJA u 20.30
Teatar „Carte Blanche“
Fakultet umetnosti, Priština, Srbija
ŠNAJDER U RATU
Pantomima
Igra: ĐORĐE KOCIĆ
Reditelj: Miodrag Krčmarik
Student treće godine glume u klasi red. prof. Milana Plećaša i saradnika u nastavi Nemanje Savkovića, kao i vanr. prof. Scenskog pokreta Miodraga Krčmarika, Đorđe Kocić, nastupa u komičnoj pantomimskoj predstavi Šnajder u ratu. Njegov dramski junak je, u stvari, mali, ambiciozan čovek koji se stavlja naspram velikog sistema svetskog poretka.
Fakultet umetnosti osnovan je 1973. godine kao Akademija likovnih umetnosti, na osnovu Zakona SAP Kosova i Odluke Saveta Univerziteta u Prištini. Školske 1975/76. godine na Akademiji likovnih umetnosti osnovan je muzički odsek, kada je izvršena promena naziva u Akademiju umetnosti, a od 1989/90. osnovan je i odsek za dramsku umetnost. Od 1986. godine ova ustanova nosi naziv Fakultet umetnosti. Fakultet umetnosti ima tri odseka: za likovnu, muzičku i dramsku umetnost.
Pored osnovnih, na Fakultetu se uspešno organizuju master studije. Zbog ratnih dešavanja i agresije NATO alijanse 1999. godine na Kosovu i Metohiji ceo Univerzitet u Prištini biva prinuđen da se iseli iz svog matičnog grada, pa tako i Fakultet umetnosti biva premešten prvo u Varvarin, a potom 2001. godine vraća se na prostore Kosova i Metohije u Zvečan gde i danas radi.
2.jul NEDELJA u 19.30
Teatar „Carte Blanche“
Gamba i Kulturni centar, Pančevo
PROIZVOD
Pisac: Mark Rejvenhil
Prevodilac: Đorđe Krivokapić
Scenografija i kostimi: Katarina Grčić Nikolić
Producent: Milorad Miki Jovanović
Fotografije: Sanja Veljković
Učestvuje: Milena Predić
Režija i izvođenje: IVAN TOMIĆ
REJVENHILOV PROIZVOD
U Rejvenhilovoj drami Proizvod, producent Džejms ubeđuje glumicu Oliviju da prihvati ulogu u njegovom novom filmu. Tokom jednočasovnog susreta – što je ujedno i vreme trajanja ove predstave, on joj detaljno prepričava radnju filma: to je ljubavna veza između Engleskinje Ejmi, koja je zaposlena u reklamnom odeljenju velike telekomunikacione kompanije, i Muhameda, pripadnika Al Kaide, koji je poslat u London sa zadatkom da organizuje teroristički napad.
Rejvenhil se u ovom komadu na prvom mestu obračunava sa holivudskom industrijom. On razotkriva tendencioznu površnost prikazivanja suštinskih tema, poput savremenih ratnih sukoba i ljubavnih odnosa, u holivudskoj produkciji. Ruga se trivijalnosti zapleta i šablonskim dijalozima, vešto ih podržavajući.
Svakako treba pomenuti i da u ovom Rejvenhilovom komadu jedan od dva lika na sceni, glumica Olivija, nema ni jednu repliku!
Aktuelnost komada čini Proizvod Marka Rejvenhila više nego adekvatnim štivom za scensko izvođenje na bilo kojoj svetskoj sceni, pa i kod nas. Događaji koje opisuje, ugao iz kojih ih posmatra, način na koji ih sagledava i sama neobičnost forme, preporuka su za ovaj inovativni komad u kojem će svako prepoznati vreme u kojem živimo.
Ivan Tomić
MARK REJVENHIL
Britanski umetnik rođen 1966. u Hejvorts Hitu (Zapadni Saseks). Studirao je dramu i englesku književnost na Bristolskom univerzitetu. Najpre razmišlja o glumi, ali ubrzo se posvećuje režiji studentskih produkcija. Njegov prvi angažman bio je na mestu administrativnog asistenta u Soho Poliju, novom pozorištu za pisce, a potom postaje nezavisni reditelj. Predavao je dramaturgiju i radio u Finboro pozorištu. Uoči Božića 1994. režira komad Ivica i Marica.
Zatim se vraća u London i zajedno s Lujzom Mulvej stvara niz kratkih erotskih komada. Upoznaje reditelja Maksa Staforda koji od Rejvenhila traži celovečernji komad, čiji prvi nacrt je završen u proleće 1995. pod naslovom Jebena Dajana, kasnije preinačen u Shopping & Fucking (1996). Odlučuje da se ipak oproba u glumi, i monodramom Proizvod debituje na Edinburškom festivalu – Fringe 2005.
Napisao je još pet celovečernjih komada: Faust je mrtav (Faust is Dead, 1997), Švrljanje (Sleeping Around, 1998.), Tašna (Handbag, 1998), Polaroidi (Same Explicit Polaroids, 1999.), Mother Clap’s Molly House, 2001.
Ova premijera predstavlja praizvedbu komada Proizvod u Srbiji i ovom delu Balkana.
Predstava je premijerno izvedena u Kulturnom centru Pančeva 22. marta 2017, a 7. aprila 2017. imala je beogradsku premijeru u Bitef teatru.
29.jun ČETVRTAK u 21.30
Teatar „Carte Blanche“
Justin Theatre Production, Švedska
JUNAK ĐEVOJKA
monodrama s guslama
Tekst i režija: JELENA MILA
Igra: JELENA MILA
Guslarska pjesma Vido Brković
Guslar Maksim Vojvodić
Produkcija M.A.M.M.A. production &
Justin Theatre Production Stockholm,
U saradnji sa
Riksteatern, ABF Stokholm, M.A.M.M.A. udruženje Zemun
Text4u - Stokholm, Vizartis - Beograd
U godini 1915 bio sam potpuno rešen da žrtvujem i sebe i sve što mi je bilo pod komandom, da pomognem srbijanskoj vojsci koja bijaše u nikad nečuvenoj teškoj situaciji.
Serdar Janko Vukotić, Armjski general
No počeše dani velike brige, jer Srpska vojska poče otstupati, jeseni 1915.
Napetost je rasla jer je nerijatelj bijaše napredovao. Iz Amerike kreću dva puna broda dobrovoljaca. Prvi se usidrio, drugi nije. Te Badnje večeri 1916, krenulo se u bitku ... Tog Božića su crnogorci spartanski odbranili odstupnicu srpskoj vojsci, tu se ocrtavala jasno ona čelična volja sa kojom su sva mučeništva za njih bila sitna i mala, spram slave koju su doživeli...
Vasilija Vukotić
Autor Jelena Mila uzima deo iz postojeće predstave Čelične ratnice i koristi original zapise iz knjige Sa Serdar-Jankom Vukotićem u redovima sandžačke vojske pisca Vasilije B. Vrbice (Vasilije Vukotić - ćerke Serdareve), Izdanje Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije 1940, koja je vratila sećanje na ovaj važan istorijski događaj kako za Srbe tako i za Crnogorce.
Posvećeno mojim dvema bakama, mojoj rođenoj baki s očeve strane Vidosavi - Vidi Vukotić udatoj Ivanišević, Cetinjanki, Donjokrajki s Čeva. I posvećeno našoj baki-tetki Vasiliji Vukotić.
Jelena Ivanišević Paunović
Premijera za Božić 2016. Mojkovac, Crna Gora, tačno na stogodišnjicu bitke.
Premijera za Uskrs 2016 Stokholm, Švedska.
Justin Pozorišna Produkcija osnovana je 2004. kao firma da bi se 2008. reorganizovala u Udruženje pozorišnih, filmskih i ostalih umetničkih stvaralaca.
Pored organizacije gostovanja predstava u Švedskoj i nordijskim zemljama - udruženje stvara i nove sopstvene produkcije: Religije sveta za 30 minuta 2000 (kasnije priključena JTP produkciji), Bojke Pojke - Dečak Bojan 2010 (dečja predstava), Mileva Marić Ajnštajn (samo pretpremijera 2010), Carica Jelena (2013), Čelične ratnice (2014), Dvije bitke Crnogoraca (2016). Na putu je i prva ekranizacija scenarija Čelične ratnice (premijera planirana za jesen 2017).
Pored toga JTP učestvuje u organizaciji Festivala Novog Balkanskog filma u Švedskoj i nordijskim zemljama BaNeFF (www.baneff.com) kao i prisustvom žena na filmu u projektu SNOVI (www.snowe.se). Deo svojih drama je JTP objavila u pisanoj formi zajedo s M.A.M.M.A. produkcijom i Fondacijom Carica, isto iz Stokholma.
30.jun PETAK u 22.00
Teatar „Carte Blanche“
Ispad – centar za interaktivnu umetnost, Beograd
PU SPAS ZA SVE NAS
Monodrama po motivima dnevnika Diane Budisavljević
Napisala: Nina Džuver
Igra: JELENA PUZIĆ
Klavirska pratnja: Sonja Lukić
Kompozitor: Matija Anđelković
Šminka i frizura (maska): Katarina Milošević
Izvršni producenti i PR: Nataša Novaković i Stefan Uroš Tešić
Stručni konsultanti: Ana Samardžić i Đorđe Mamula
Dizajn plakata i propagadnog materijala: Aleksandra Andrić
Jedna od najvećih humanitarnih radnica prošlog veka, koja je spasila između osam i deset hiljada dece iz ustaških logora u NDH i tako praktično sačuvala jedan narod od istrebljenja, bila je Diana Budisavljević. Poreklom Austrijanka, Diana je bila udata za uglednog zagrebačkog hirurga, Julija Budisavljevića. Drugi svetski rat zatekao ju je u Zagrebu. U tom trenutku imala je pedeset godina i dve odrasle ćerke.
Humanitarni rad Diane Budisavljević trajao je od odluke da osnuje svoju Akciju, do trenutka kada je njenu kompletnu dokumentaciju nasilno preuzela OZNA. Prvobitna zamisao da daje novčane priloge, brzo je prerasla u akciju spasavanja dece iz logora. U tome joj je koristilo austrijsko poreklo, ali i odlučnost od koje nije odstupala. Svrha Akcije bila je očuvanje identiteta srpskog naroda sa tih prostora, tako što bi se što više budućeg naraštaja spasilo i popisalo, sa idejom da se, posle rata, posledice progona i izgnanstava koje su deca i njihove porodice trpeli, što bolje i lakše prebrode.
Ipak, nakon muka i opasnosti kojima se izlagala tokom rata, nakon brojnih bolesti, od kojih je, zbog toga, obolela, kada je ratu napokon došao kraj, do vraćanja dece i spajanja porodica nije došlo. Ime i rad Diane Budisavljević praktično su nestali.
Monodrama Pu spas za sve nas bavi se uzrocima brisanja Dijaninog imena i Akcije, kroz praćenje njenog rada u ratnim godinama. Preuzevši na sebe ulogu spasioca nedužnih, Diana nije znala kakve će je strahote zadesiti i kakve će posledice one imati po njen život. Ovaj komad pokreće pitanje odgovornosti Komunističke partije, ali i svih onih koji su živeli ili se rodili posle rata, a o ovoj ženi čuli su malo ili gotovo ništa.
Predstava se igra na repertoaru UK ,,Vuk Stefanović Karadžić“
ISPAD
Trupa "Krtice" je kao neformalna osnovana 2012. za potrebe nastanka predstave koja je originalno postavljena u Akademskom pozorištu Branko Krsmanović. Ubrzo dolazi do određenih strukovnih i strukturalnih promena u pozorištu, zbog čega 2013. godine trupa svoj dalji rad na predstavi nastavlja u Akademiji 28 koja nam je nesebično ustupila svoj prostor na godinu dana. Predstavu izvodimo više puta, jednom humanitarno. Učestvujemo na „Urban festu“ u Nišu na kojem dobijamo pozitivne kritike.
2014. godine bili smo u procepu između održivosti ove predstave i rada na nekim novom projektima, kao i osnivanju udruženja. U toku 2014. godine predstava osvaja dve nagrade, za najbolju predstavu u celini, i za najbolju glumačku igru, na međunarodnom festivalu „Zvezdani prah“ u Bugarskoj. Krajem 2014. autor i reditelj Mladen Lukešević zajedno sa Nikolom Đurđevićem i Natašom Novaković osniva udruženje „ISPAD – centar za interaktivnu umetnost“ i na taj način postajemo formalna trupa. Svoj dalji rad nastavljamo kao članovi „ISPADa“.
U novembru 2015. izlazi premijera predstave Odlazni terminal na sceni KULT Ustanove kulture Vuk Stefanović Karadžić koja je rađena u koprodukciji ISPAD – centra za interaktivnu umetnost i UK Vuk Stefanović Karadžić. Originalan tekst pisala je Jelena Paligorić, a režirala je Tea Puharić. Predstava je i dalje na repertoaru na sceni KULT a gostovala je do sada u Lazarevcu, Kragujevcu, Kostolcu, Dimitrovgradu i Zagrebu kao i na Belefu.
Prema portalu Belgrade Edt Culture nalazi se na listi najboljih predstava u 2015. godini. Predstava je 2017. odabrana u takmičarski program 20. ART Trema Festa Ruma 2017. u Rumi gde je nagrađena Zlatnom maskom za najbolju režiju, Bronzanom maskom za najbolji autorski projekat i nagradom za najbolji total dizajn. Nagrade je dodelio stručni žiri u sastavu: Andraš Urban, Ana Sofrenović i Miroslav Radonjić.
U novembru 2016. godine nova predstava u produkciji ISPAD-a ima premijeru ovog puta na sceni Akademije 28. Predstava se zove Udaj se muški, tekst potpisuje Dunja Petrović a režiju Marija Lipkovski. Nakon samo dva izvođenja predstava je odabrana u selekciju festivala „Dani komedije” u Jagodini od strane pozorišne kritičarke Ane Tasić. Na istom festivalu glumac Miloš Đorđević dobio je nagradu „Zlatni Ćuran“ za najbolje glumačko ostvarenje.
Predstava Pu, spas za sve nas pretpremijeru imala je u Kragujevcu na Danima kulture studenata Filološko-umetničkog fakulteta 4. aprila 2017. godine. Premijera je održana 21. aprila u UK „Vuk Stefanović Karadžić“.
„ISPAD“ je jedna od retkih producentskih kuća koja raspisuje kastinge regularne forme na kojima bira saradnike za nove projekte i na taj način daje primer dobre prakse svim mladim umetnicima koji u poljuljanom sistemu vrednosti imaju sve manje prilike da svoj rad predstave kako publici, tako i svojim starijim i eminentnijim kolegama.
1.jul SUBOTA u 19.30
Teatar „Carte Blanche“
Sahne Sanat Tiyatrosu, Ankara, Turska
ŠINJEL
Predstava je inspirisana pripovetkom Nikolaja Gogolja
Igra: KADRI OŽDŽAN
Autor: Kadri Oždžan (Kadri Özcan)
Reditelj: Mine Adžar (Mine Acar)
Dizajner svetla: Ali Ertekin (Ali Ertekin) i Mehmet Jašajan (Yaşayan)
Dekor: Selim Džinisli (Selim Cinisli)
Kostimograf i scenograf: Dujgu Gokalp (Duygu Gökalp)
Muzika: Peter Gundru (Peter Gundry)
Prvi asistent: Bašak Anat Oždžan (Başak Anat Özcan)
Drugi asistent: Songul Karađoz (Songül Karagöz)
Čovek se budi u nepoznatoj zemlji. Nema vrata ni prozora, prostorija je nalik na ćeliju. Ne može da nađe izlaz.
Upravo kada je odlučio da odustane, shvata da nije sam. Pokušava da probudi čoveka koji leži na podu, ali ne uspeva. Pokušava da otkrije ko je čovek koji leži na podu. Onda shvata da je izgubio pamćenje. Ko je on? Zašto je ovde? Kako je tu dospeo? Ko ga je ovde zatvorio? Ko je čovek na podu?
Posle nekog vremena, priseća se da je njegovo ime Akakije Akakijevič Bašmamčkin. Ali njegovo pamćenje je nepouzdano i nedosledno. Nije siguran da li se ono čega se seća zaista dogodilo ili ne. Razmišljajući o ovim protivrečnostima, iznenada shvata da je čovek na podu mrtav. Zašto je mrtav? Pokušava da otkrije, makar da pogodi, ko je taj čovek.
Na kraju, kaput koga se seća postaje ključ. Veoma pati dok se delovi priče polako sklapaju. Seća se da je bio visoki zvaničnik, ali stvarnost je drugačija. Priseća se šta se desilo u njegovoj kancelariji.
Kako je krojio kaput. Kako je maltretiran i kako je kaput ukraden.
Poražen je. Na kraju, seća se trenutka kada je umro na krevetu. U tom trenutku shvata da je mrtvo telo na podu zapravo njegovo.
On je duh! Šta je najbolje što duh može da učini? Da se osveti! Odlučuje da izađe. Osvetiće se u ime svih malih ljudi, ljudi koje sistem ugnjetava.
Pozorište „Sahne sanat“ osnovao je Savaš Ertan 1993. godine u Ankari. Pozorište je prvenstveno orijentisano ka dečjim predstavama i tečajevima scenskih umetnosti. Ostvarili su preko 30 predstava i veliki broj umetničkih radionica i tečajeva. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada na nacionalnim festivalima.
2.jul NEDELJA u 21.30
Teatar „Carte Blanche“
Poetski teatar BiT
NA DAN SVOĐENJA RAČUNA
Autorski rad Marije Đajić zasnovan na poeziji Jelisavete Bagrjane i Radeta Drainca
Igra: MARIJA ĐAJIĆ
Muzički saradnik: Vukašin Rakić
Poetska monodrama Na dan svođenja računa je autorski rad Marije Đajić sa kojim je završila master studije glume na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Ovo je ujedno i prvi projekat Poetskog teatra BiT koji je zamišljen tako da funkcioniše kao koprodukcija između Beograda i Trebinja. Negovanje stiha jedna je od glavnih odrednica Poetskog teatra BiT.
Rad na ovoj predstavi podrazumevao je put od stvarnosti do mašte, od stiha do dramske replike, od glumca koji večito govori tuđe tekstove i igra onako kako drugi zapovedaju do glumca koji je istraživač, dramaturg i sam svoj reditelj.
Tekst predstave zasnovan je na istinitim događajima iz života pesnika Radeta Drainca i pesnikinje Jelisavete Bagrjane. To je priča o njihovom ljubavnom odnosu koji su pratili veliki skandali i zavrzlame. Oni su se upoznali u maju mesecu 1930. godine u Sofiji, kada je Drainac bio prvi dopisnik srpskih novina iz Bugarske nakon Velikog rata.
Jelisaveta se bori sa muzičarem koga je Drainac poslao kako bi joj se izvinio zbog svađe koja se prethodno desila i tako saznajemo dosta stvari iz njihovog najintimnijeg dela života. Pesme koje su zastupljene u predstavi imaju funkciju otkrivanja njihovih ubeđenja i osnovnih ljudskih potreba.
Sputavanja okoline koja su doživeli Drainac i Bagrjana imamo i mi danas, samo sa nekim „aktuelnijim neprijateljima“.
Ako shvatimo da se naša ljubav smestila u osobu suprotne verske ili nacionalne pripadnosti da li izdajemo svoju porodicu, narod, veru i zemlju ukoliko tu ljubav ne izdamo?
30.jun PETAK u 19.30
Teatar „Carte Blanche“
Mono-opera
Po kratkoj priči Nikolaja Vasiljeviča Gogolja
Kompozitor, scenograf i reditelj: Marjan Nećak
Video: Marin Lukanović
Igra: OZREN GRABARIĆ
Saradnici:
Psihijatrica dr sci. Izabela Filov
Istoričarka umetnosti Olivera Makarievska
Prevodilac Elena Kitanovska-Ristoska
Lektor Julijana Lukić
Dizajn i autorka crteža Martina Perkušić
Izrada scenografije i rekvizite Ges, Ilija Jankulovski
Dnevnik jednog ludaka“ N. V. Gogolja je jedan od najranijih detaljnih prikaza šizofrenije, nastao mnogo ranije nego što je bolest dobila svoje mesto i ime u medicini. Gogoljeva pripovetka ne analizira bolest u medicinskom smislu, već propituje društvo u kome pojedinac pokušava da pronađe smisao sopstvenog postojanja, društvenog položaja i vlastitog identiteta.
Na lucida način, kroz literarno perfektne, medicinski uverljive i pesnički opojne opise Popriščinove bolesti, Gogolj progovara o bolesti društva i podseća nas da smo svi mi, zapravo, u nekoj vrsti sukoba sa stvarnošću. Koja je stvarnost stvarnija? Ona koju čitamo u novinama, ona koju gledamo u svojoj neposrednoj blizini ili ona u nama?
U sve izraženojoj borbi između istoka i zapada, levog i desnog, verskog i ateističkog poimanja sveta, svako se bori za svoju normalnost i, paradoksalno, u takvoj borbi ispada lud.
Ovaj kamerni spektakl u trajanju od sat vremena, kroz muziku, video i dramsko izvođenje istražuje izvitoperenu percepciju sveta jednog činovnika kojeg društvo marginalizuje i otpisuje kao nepoželjnog.
OZREN GRABARIĆ
Rođen u Zagrebu 1980. Posle završene srednje škole u Barceloni, upisuje Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu gde je diplomirao 2006. godine.
Prvu glavnu ulogu imao je u Teatru u gostima u režiji Relje Bašića, posle čega je igrao niz glavnih uloga u pozorištima širom Hrvatske. Neke od važnijih su Arturo Ui, Odisej, Per Gint, Tartif, Oliver Urban u Krležinoj Ledi, Vratilo u Snu letnje noći, Lavrentij Berija u Štivičićevom Šekspiru u Kremlju, itd.
Tokom karijere sarađivao je s nizom poznatih reditelja kao što su Aleksandar Popovski, Slobodan Unkovski, Eduard Miler, Tomaž Pandur, Paolo Mađeli, Staša Zurovac i mnogi drugi.
Predaje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i član je ansambla Gradskog dramskog kazališta Gavela u Zagrebu. Dobitnik je brojnih nagrada na nacionalnim i međunarodnim festivalima
MARJAN NEĆAK
Rođen je 1976. u Bitolju. Odmalena vezan za muziku, završio je osnovnu i srednju muzičku školu u Bitolju (kontrabas i solo pevanje), sve to vreme komponujući muziku. Diplomirao je na Fakultetu primenjenih umetnosti ESRA Pariz-Skoplje-Njujork na Odseku za filmsku i pozorišnu kompoziciju.
Radi kao kompozitor za Narodno pozorište u Bitolju od 1996., a od 2013. je docent na Fakultetu dramske umetnosti u Skoplju, gde predaje Interpretaciju pevanja.
Komponuje opere, simfonije, kamernu muziku, muizku za pozorište, balet i mjuzikl, muziku za film i televiziju, performanse, virtualen izložbe, muzejske izložbe, itd. Sudeluje na najvažnijim muzičkim festivalima u Makedoniji, bivšoj Jugoslaviji, na Balkanu i u dvadesetak zemalja sveta.
Dobitnik je šest nagrada za najbolju muziku na pozorišnom festivalu Vojdan Černodrinski u Prilepu.
MARIN LUKANOVIĆ
Rođen u Rijeci 1979, diplomirao je filmologiju na Univerzitetu u Bolonji. Od 2000. radi u pozorištu i na filmu kao producent, reditelj, oblikovatelj videa i saradnik na projektima. Autor je dokumentarnih filmova Rikard Benčić, naprimjer (korediteljka Nadija Mustapić), Kazalište po riječki, Delta – obilje umjetnosti i Pijana ulica. Kratkim filmom Standardna priča 2005. godine osvaja nagradu na Pulskom filmskom festivalu. Za dokumentarni film Delta – obilje umjetnosti 2015. godine osvojio je ArTVision nagradu na 72. venecijanskom filmskom festivalu.
Sarađivao je s važnijim pozorištima u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Makedoniji. Zaposlen je na Univertitetu u Rijeci kao viši umetnički saradnik
Iz medija
Za Grabarićevu igru i njegovu vokalnu interpretaciju na izvanrednu psihodeličnu muziku Marjana Nećaka malo je reći da je studiozna i minuciozna. Ona, osim što je zagonetna i duboka, diskretno gradi svoju kulminaciju. (...) Nećak ludaka vodi kao savršen koloritni lik koji je na granici ludosti, i da napravi samo jedan mali korak više lik bi se našao u ambisu iz koga nema povratka. Ovo je retki pozorišni pledoaje, inovativan, punokrvan i jako sugestivan. Jedno od najvećih iznenađenja ovogodišnjeg jubilarnog pozorišnog festivala MOT u Skoplju.
Todor Kuzmanov, Radio Skoplje, Makedonija
Grabarić je veliki majstor scenskoga građenja gradacije i kulminacije, pa opet spuštanja u niže i stišane sfere ekspresije, i tako neprestance do kraja. U tome, dakako, savršeno sledi Nećakovu muzičku i prostornu zamisao, a Lukanovićeve pak projekcije izlaze iz jednoga i drugoga, pa se time postiže jedinstven ritam. (...) Kako to predstavlja, dramski i scenski, Ozren Grabarić, naprosto se ne da rečima opisati. Treba videti i čuti, proživeti, pa zaplakati sa svakim odbačenim, progonjenim, poniženim i mučenim bićem ljudskim od iskona do danas i do kraja sveta.
Darko Gašparović, kazalište.hr
1.jul SUBOTA u 20.45
Teatar „Carte Blanche“
POZORIŠNI STUDIO NADA, Srbija
MAŠTA I MIM
Pantomima
Igraju: SANELA MILOŠEVIĆ, IGOR GREKSA, VUKAŠIN RANĐELOVIĆ
Autori: Sanela Milošević, Igor Greksa
Scenografija, dizajn zvuka i izbor muzike: Sanela Milošević
Kostim: kolektivni
Tehnička podrška i organizacija: Saša Velimir
Fotograf i snimatelj: Aleksa Pantić
Dizajn kataloga: Sanela Milošević
Predstavu čini skup elemenata zasnovanih na glumačkoj igri i rimejku nekih od najpoznatijih scena koje su izvodili Marsel Marso, Džeri Luis i Slava Polunin. Pantomimom prikazujemo putovanje kroz dve zemlje, profesiju, prikazujemo životinje, doslovno interpretiramo reči iz pesama koje smo odabrali i slavimo značaj i uticaj pomenutih umetnika. To je sažeti prikaz koji svako dete, bez obzira na jezik kojim govori, razume kao univerzalnu komunikaciju na relaciji glumac – glumac i glumac – publika.
30.jun PETAK u 20.45
Teatar „Carte Blanche“
Senćansko mađarsko kamerno pozorište
No ECOmment
Izvođenje i režija:
ROBERT RUTONJIĆ
Videoinstalacija: Endre Sabo
Majstgor Tona: Arpad Čudzi
Majstor svetla: Arpad Balog
U monodrami „No ECOmment” glumcu, pored publike, partner je videoinstalacija. Od trenutka „stvaranja“, glumačkom igrom i videoinstalacijama predstavlja se evolucija čoveka i njegovo delovanje na prirodu i okruženje. Ravnoteža između surovih i dokumentarnih klipova postiže se glumačkom igrom. Teme koje dotiče su globalizacija, rat, eksperimenti na životinjama, njihov položaj u modnoj, prehrambenoj, kozmetičkoj industriji, kao i zagađivanje životne sredine.
Istorija pozorišta
Senćansko mađarsko kamerno pozorište osnovano 19. februara 2008. godine u Senti. Od 2009. godine probe i predstave se održavanju u zgradi obnovljenog Pozorišta. Potiska regija je jedna od važnih duhovnih centara Mađara u Vojvodini. U ovoj regiji radi Senćansko mađarsko kamerno pozorište kao regionalno pozorište. Glavni cilj i zadatak pozorišta je održavanja kvaliteta i vrednosti programa.
Važan zadatak je i formiranje jedne kreativne zajednice koja će negovati i stvarati umetničke vrednosti u samom okruženju, u struci i među publikom. Svojim predstavama nije prisutno samo u Senti, već uspešno nastupa i u drugim regijama i državama, te upoznaje publiku sa gradom u kojem deluje, kao i sa kulturnim životom. Na repertoaru Senćanskog mađarskog kamernog pozorišta su dela iz savremene mađarske i svetske književnosti.
U radu se rukovodimo strogim stručnim kriterijumima, a u okviru saradnje naša namera je da potpomažemo takve programe koji su sa aspekta struke besprekorni, tačni i temeljiti i imaju moć da na savremenim sredstvima prikažu svet u kojem živimo. Važno je da predstave pitanja i probleme današnjeg sveta osmisle na krajnje osetljiv način.
Naše pozorište traga za takvim stvaraocima koji imaju nadahnuće da ostvare poseban jezik pozorišta, čije se stvaralaštvo nalazi na visokom stručnom i umetničkom nivou, čija kreativnost ima moć stvaranja takve pozorišne asocijacije koja umetničkim kvalitetima može da okupi pozorišne stvaraoce. Posebno ističemo dobru saradnju sa profesionalnim pozorištima u zemlji, kao i sa pozorištima u susednoj Mađarskoj i pozorištima drugih država.
1.jul SUBOTA u 21.30
Teatar „Carte Blanche“
KRALJEVO PISMO
Nezavisni pozorišni projekat Tatjane Hazanovski, Izrael, Tel Aviv
Gluma i režija: TATJANA HAZANOVSKI
Korfeografija: Jasmin Tvina
Kostimi: Maša Mihailova
Kraljevo pismo je predstava u plesnom stilu i kombinuje elemente glume i plesa. Tekst predstave preuzet je iz Starog zaveta, to je biblijska priča o kraljici Jestiri.
„Svemu ima vreme, i svakom poslu pod nebom ima vreme. Ima vreme kad se rađa, i vreme kad se umire; vreme kad se sadi, i vreme kad se čupa posađeno...“ Ovim rečima iz Knjige propovednikove počinje predstava Kraljevo pismo, priča o pravovremenosti i dužnosti, strahu i sudbini.
Predstava je zasnovana na biblijskom tekstu Knjiga o Jestiri. Jestira je bila mlada Jevrejka koja je živela u Persiji u V veku pre n.e. Kralj Asvir ju je, među mnogim lepim devojkama, izabrao za ženu, i ona je postala kraljica.
Kada je veliki vezir Aman Agagejac dobio od kralja dozvolu da opljačka i istrebi sve Jevreje u kraljevstvu, Jestirin rođak Mardohej moli kraljicu da odbrani svoj narod. To je bio opasan izazov, jer ona, pod pretnjom smrću, nije smela izaći pred kralja bez poziva. Ipak, Jestira odeva svoju kraljevsku odoru i izlazi pred kralja. Na kraljevo pitanje koji je njen zahtev, ona poziva njega i Amana na gozbu koju je spremila. Tokom gozbe prihvataju i njen poziv da sutradan dođu na večeru.
Na večeri, kada je kralj dovoljno podlegao njenom šarmu, ona prvi put otkriva svoje jevrejsko poreklo i optužuje Amana za zaveru koja ima za cilj da uništi nju i njen narod. Kralj naređuje da Amana obese i izdaje odredbu kojom dopušta Jevrejima da se brane.
Monodrama je nekoliko puta prikazana u Rigi, Kijevu, Moskvi, Njujorku, itd. Takođe je izvedena na Festivalu monodrame u Bitolju (Makedonija) i na festivalu MOST u Hanoveru (Nemačka) 2017.
29.jun ČETVRTAK u 20.30
Teatar „Carte Blanche“
Duo performans
Izvođači: VONG TING PONG (MAJKL) i CUI KA LOK (GAFER), Hong Kong
24 ČASA OGRANIČENA ZONA je pantomimska predstava sa elementima mime, pantomime i maski. U osnovi priče leži problem astronomski visokih cena nekretnina u Hong Kongu, zbog čega ljudi ne mogu da dođu do svog životnog prostora. Hong Kongu takođe nedostaju i javne površine, a aktivnosti ljudi koji žive u iznajmljeinm stanovima ograničene su merama vlade i vlasnika stanova. Štaviše, hongkonška vlada prodaje društvenu svojinu velikim kompanijama, a ovakva privatizacija je potpuno uništila male prodavnice, koje su zamenjene trgovinskim lancima.
Ova situacija nas je navela da osmislimo performans Zona ograničena 24 časa kojim opisujemo stanje po pitanju našeg životnog prostora i svoja osećanja povodom toga. Nadamo se da će ova predstava podići svest o problemu životnog prostora. Takođe, ovo je jedna od retkih pantomima koja se bavi političkom temom.
Majkl se 2004. godine priključio „Laboratoriji mime“, najstarijoj pantomimičarskoj grupi u Hong Kongu, i počeo da nastupa kao glumac. Nastupao je u predstavama: Rađanje i smrt cveta (2013), Luckasta devojčica i smešno staro drvo (2012), Kuda idem (2010), Zašto da ne 1.0 (2010), Zašto da ne (2009) itd. Sa ovom trupom, Majkl je nastupao i na međunarodnim festivalima, uključujući i festivale u Seulu, Tajpeju, Šenzenu itd. Sarađivao je sa korejskim rediteljima Džong-Jeon Junom i Kimom Daegunom.
Od 2012. godine izučava Butoh ples, pohađa radionice i master klas kod Kacura Kana i Jumiko Jošioke, japanskih majstora Butoh plesa. Izučava, takođe, klovnovsku umetnost kod Španca Adrea Segure, a kod Britanke Pite Lili izučava mimu. Od decembra 2016. Majkl podučava mimi zatvorenice „Taj Lam centra za žene“ – jednog od najbolje čuvanih ženskih zatvora u Hong Kongu.
Umetnički je direktor Superklovnova, hongkonške klovnovske grupe, a režirao je jednu od najpopularnijih klovnovskih predstava u Hong Kongu, Klovnboridžini, u martu 2016.
Pod uticajem umetnosti tišine – mime, Majkl koristi „imitaciju“ i „opservaciju“ (koje su duh mime) da sam dođe do dizajnerskih rešenja.
Dobitnik je više nagrada i priznanja na takmičenjima i festivalima.
Završio je i trogodišnje studije umetnosti cvetnog dizajna, i nastavlja sa izučavanjem boja, ravnoteže, linije i oblika, trudeći se da ova znanja i veštine prenese na scenu.
Gafer je mimičar i žongler. Pridružio se „Laboratoriji mime“ 2003. godine. Pasionirani je ljubitelj pozorišta i voli da istražuje život, ljude i vreme kroz mimu.
Od 2009. do 2012. pohađao je nekoliko radionica u Koreji za istraživanje telesnog pokreta, a završio je i kurs za klovnove kod majstora mime i klovnovske umetnosti Britanke Pite Lili 2013. Kao izvođač, učestovavo je u mnogim predstavama, uključujući Kuda idem (2010), Rušenje (2011), Luckasta devojčica i smešno staro drvo (2012) itd., a režirao je predstave Kuda idem (2010), Rođenje i smrt cveta (2013) i Nepoznato (2014).
Učestvovao je na mnogim festivalima: Seul, Taj Pej, Makau itd., a sa Hongkonškom filharmonijom organizovao je predstave Barok za porodicu, Džez za decu, Čaplin za decu (2016). Sa Hongkonškom dramom, Velikom kineskom kulturnom globalnom asocijacijom, Čoi Hung dramskom asocijacijom i francuskom grupom Obično pozorište, nastupao je u Koreji, Kini i Francuskoj.
Sa prijateljem osniva žonglersku grupu „Frut Panč“ (2013), koja izvodi mime i žonglerske komade, a često nastupaju u reklamnim spotovima.
Igrao je glavnu ulogu u filmu Mjau (Meow) /2017/, čije će prikazivanje početi ovog leta.
