Pređi na sadržaj

30.jun PETAK u 19.30

Teatar „Carte Blanche“

Mono-opera

Po kratkoj priči Nikolaja Vasiljeviča Gogolja

Kompozitor, scenograf i reditelj: Marjan Nećak

Video: Marin Lukanović

Igra: OZREN GRABARIĆ

Saradnici:

Psihijatrica dr sci. Izabela Filov

Istoričarka umetnosti Olivera Makarievska

Prevodilac Elena Kitanovska-Ristoska

Lektor Julijana Lukić

Dizajn i autorka crteža Martina Perkušić

Izrada scenografije i rekvizite Ges, Ilija Jankulovski

Dnevnik jednog ludaka“ N. V. Gogolja je jedan od najranijih detaljnih prikaza šizofrenije, nastao mnogo ranije nego što je bolest dobila svoje mesto i ime u medicini. Gogoljeva pripovetka ne analizira bolest u medicinskom smislu, već propituje društvo u kome pojedinac pokušava da pronađe smisao sopstvenog postojanja, društvenog položaja i vlastitog identiteta.

Na lucida način, kroz literarno perfektne, medicinski uverljive i pesnički opojne opise Popriščinove bolesti, Gogolj progovara o bolesti društva i podseća nas da smo svi mi, zapravo, u nekoj vrsti sukoba sa stvarnošću. Koja je stvarnost stvarnija? Ona koju čitamo u novinama, ona koju gledamo u svojoj neposrednoj blizini ili ona u nama?

U sve izraženojoj borbi između istoka i zapada, levog i desnog, verskog i ateističkog poimanja sveta, svako se bori za svoju normalnost i, paradoksalno, u takvoj borbi ispada lud.

Ovaj kamerni spektakl u trajanju od sat vremena, kroz muziku, video i dramsko izvođenje istražuje izvitoperenu percepciju sveta jednog činovnika kojeg društvo marginalizuje i otpisuje kao nepoželjnog.

OZREN GRABARIĆ

Rođen u Zagrebu 1980. Posle završene srednje škole u Barceloni, upisuje Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu gde je diplomirao 2006. godine.

Prvu glavnu ulogu imao je u Teatru u gostima u režiji Relje Bašića, posle čega je igrao niz glavnih uloga u pozorištima širom Hrvatske. Neke od važnijih su Arturo Ui, Odisej, Per Gint, Tartif, Oliver Urban u Krležinoj Ledi, Vratilo u Snu letnje noći, Lavrentij Berija u Štivičićevom Šekspiru u Kremlju, itd.

Tokom karijere sarađivao je s nizom poznatih reditelja kao što su Aleksandar Popovski, Slobodan Unkovski, Eduard Miler, Tomaž Pandur, Paolo Mađeli, Staša Zurovac i mnogi drugi.

Predaje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i član je ansambla Gradskog dramskog kazališta Gavela u Zagrebu. Dobitnik je brojnih nagrada na nacionalnim i međunarodnim festivalima

MARJAN NEĆAK

Rođen je 1976. u Bitolju. Odmalena vezan za muziku, završio je osnovnu i srednju muzičku školu u Bitolju (kontrabas i solo pevanje), sve to vreme komponujući muziku. Diplomirao je na Fakultetu primenjenih umetnosti ESRA Pariz-Skoplje-Njujork na Odseku za filmsku i pozorišnu kompoziciju.

Radi kao kompozitor za Narodno pozorište u Bitolju od 1996., a od 2013. je docent na Fakultetu dramske umetnosti u Skoplju, gde predaje Interpretaciju pevanja.

Komponuje opere, simfonije, kamernu muziku, muizku za pozorište, balet i mjuzikl, muziku za film i televiziju, performanse, virtualen izložbe, muzejske izložbe, itd. Sudeluje na najvažnijim muzičkim festivalima u Makedoniji, bivšoj Jugoslaviji, na Balkanu i u dvadesetak zemalja sveta.

Dobitnik je šest nagrada za najbolju muziku na pozorišnom festivalu Vojdan Černodrinski u Prilepu.

MARIN LUKANOVIĆ

Rođen u Rijeci 1979, diplomirao je filmologiju na Univerzitetu u Bolonji. Od 2000. radi u pozorištu i na filmu kao producent, reditelj, oblikovatelj videa i saradnik na projektima. Autor je dokumentarnih filmova Rikard Benčić, naprimjer (korediteljka Nadija Mustapić), Kazalište po riječki, Delta – obilje umjetnosti i Pijana ulica. Kratkim filmom Standardna priča 2005. godine osvaja nagradu na Pulskom filmskom festivalu. Za dokumentarni film Delta – obilje umjetnosti 2015. godine osvojio je ArTVision nagradu na 72. venecijanskom filmskom festivalu.

Sarađivao je s važnijim pozorištima u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Makedoniji. Zaposlen je na Univertitetu u Rijeci kao viši umetnički saradnik

Iz medija

Za Grabarićevu igru i njegovu vokalnu interpretaciju na izvanrednu psihodeličnu muziku Marjana Nećaka malo je reći da je studiozna i minuciozna. Ona, osim što je zagonetna i duboka, diskretno gradi svoju kulminaciju. (...) Nećak ludaka vodi kao savršen koloritni lik koji je na granici ludosti, i da napravi samo jedan mali korak više lik bi se našao u ambisu iz koga nema povratka. Ovo je retki pozorišni pledoaje, inovativan, punokrvan i jako sugestivan. Jedno od najvećih iznenađenja ovogodišnjeg jubilarnog pozorišnog festivala MOT u Skoplju.

Todor Kuzmanov, Radio Skoplje, Makedonija

Grabarić je veliki majstor scenskoga građenja gradacije i kulminacije, pa opet spuštanja u niže i stišane sfere ekspresije, i tako neprestance do kraja. U tome, dakako, savršeno sledi Nećakovu muzičku i prostornu zamisao, a Lukanovićeve pak projekcije izlaze iz jednoga i drugoga, pa se time postiže jedinstven ritam. (...) Kako to predstavlja, dramski i scenski, Ozren Grabarić, naprosto se ne da rečima opisati. Treba videti i čuti, proživeti, pa zaplakati sa svakim odbačenim, progonjenim, poniženim i mučenim bićem ljudskim od iskona do danas i do kraja sveta.

Darko Gašparović, kazalište.hr