Miljka Brđanin
Predstava/monodrama „ja se zovem lidija deduš“ nastala po istoimenom delu autorke Lidije Deduš, bavi se, pozorišnim sredstvima, egzistencijalnim pitanjima žene. Koliko je i da li je uopšte lik Lidija Deduš nalik na autorku dela Lidiju Deduš?! Koliko se od čovekovog identiteta nalazi u njegovom imenu i prezimenu?! Da li lik Lidija Deduš predstavlja izuzetak ili je tipiziran primerak savremene žene? Savremeni način života uteruje pojedinca u sajber torove, kreirajući sajber duše koje hoće sve instant (instant znanje/informacije, instant hranu, seks, instant boga, pilule, život pa i smrt). Predstava, tretirajući opšta mesta življenja savremene žene Lidije Deduš, otkriva ono pojedinačno, jedinstveno što Lidiju Deduš razdvaja od svih onih Lidija. Lidija o svom životu progovara transparentno, a predstava uočava razliku između transparentnosti njenog življenja, istinitosti istog, te iznalazi suptilnost duše, čitajući znakove autorke, kojim nas od opšteg u liku/pisanju dovodi do pojedinačnog u liku/pisanju. Nije slučajan izbor da delo „ja se zovem lidija deduš“ svoj scenski prikaz nađe u formi monodrame, gde (jedna) glumica Miljka Brđanin pokazuje Lidijino življenje. Insistiranje na terminu pokazuje, ukazuje odsustvo bilo kakve vrste moralisanja, jer svi mi koji postojimo danas i ovde, trebamo razumeti jedni druge i treba da čujemo i razumemo prikriveni krik duše Lidije Deduš kao prikriveni krik duša svih nas.
Rendi King
Od najranijih dana, Rendi King je nepokolebljivo sledio svoj san, vođen snažnom željom i neumornom strašću. Ni neverica, ni prepreke, ni sile koje su nastojale da ga zaustave nisu uspele da ga skrenu sa puta. Svaki novi izazov dodatno je čeličio njegovu volju, ali što se više približavao vrhu, to je cena njegovog uspeha postajala veća.
Na kraju je stajao kao pobednik, ali duboko svestan svega što je morao da žrtvuje da bi stigao do svog cilja. Njegov trijumf, izvojevan istrajnošću i verom u sopstveni san, otkrio je i njegovu drugu stranu — istinsku cenu ostvarenja onoga za čim je čitavog života tragao.
Snežana Konevski Rusi
Ovo je životna priča o maloj Hani Koen, jednoj od malobrojnih Jevreja koje su spasili njihovi sunarodnici i koja je tako izbegla deportaciju u Treblinku, sudbinu 7.100 Jevreja iz Bitolja, među kojima su bili i članovi njene porodice. Hana, jedna od retkih koja uspeva da ispuni večnu želju i molitvu Jevreja – „Dogodine u Jerusalimu“, i sama odlazi u obećanu zemlju Izrael, najveće svetilište judaizma, temelj hiljadugodišnjeg postojanja jevrejskog naroda, često progonjenog, proterivanog, raseljavanog, uništavanog... Posle mnogo godina, Hana, sada već odrasla žena, vraća se u svoj dom u Bitolju. Vraćaju se i sećanja iz njenog detinjstva, igre sa decom iz Cigan-male, porodične proslave i običaji, sve do sudbonosnog dana kada su svi Jevreji iz Čiflik-male sakupljeni, pa kamionima i vagonima odvedeni i zatvoreni u Monopol u Skoplju. Bliskost i prijateljstvo između dve porodice – jevrejske i romske – rezultatira spasavanjem Hane iz Monopola. Sledi period života i skrivanja u Cigan-mali, pod imenom Asja, kao član romske porodice babe Zine, prilagođavanje njihovom načinu života – igri, pesmi, stalnom bekstvu od neprijatelja, seljenju iz grada u selo... uz isticanje potrebe Roma za slobodom u životu, telu i duši. Dočekuju kraj rata... Hana dočekuje da je preuzme Crveni krst iz Beograda, živi u Centru za ratnu orčad, spaja se sa svojom majkom i nastavlja školovanje. Sreće mladića svog života, odlučuje da provede život sa njim i odlazi u svoju pradomovinu... Erec Izrael... Prolaze godine, retki porodični susreti, mnogobrojna pisma... Život u Jerusalimu, rad, učenje, služenje vojske, ostvarivanje u ulozi majke... savladavanje hebrejskog jezika, a zaboravljanje srpskih i makedonskih pesama... vraćanje muzici i jeziku Španije. Hanin život se menja nakon vesti o pogibiji njenog supruga na bojnom polju. Mora da se suoči sa gubitkom, da nastavi da živi, da se brine o svojoj troje dece, da dočeka i unuke, da nastavi da priča svoju priču, da želi da se istorija izbriše, da pokuša „da oprosti, ali ne i da zaboravi“. Hana ne zaboravlja njihov najveći porodični praznik, Šabat... želi budući susret na taj praznik i šalje pozdrave svim svojim sugrađanima rasutim po celom svetu. Priča o Hani, dramaturški, tekstualno i misaono teče kroz slike iz njenog života u različitim vremenskim periodima, različitim sredinama, na različitim jezicima (makedonskom, romskom, srpskom, ladino) i kroz različite muzičke napeve – miks različitih kultura. Životne scene ugnježđene u sećanju Hane – devojčice, devojke, žene, majke, bake... Glavni moto i deviza jevrejskog naroda jeste izdržati, živeti, preživeti. Ako preživiš, moraš da ispričaš – to je zadatak, obaveza i sveta dužnost.
Benoa Turkman
„Komšija“ je romantična komedija u pantomimi. Kroz prolog, tri etide i epilog, predstava prikazuje deo života Komšije, svojevrsnog „štrebera iz susedstva“, koji je u potrazi za pravom ljubavlju. U svojoj predstavi, Benoa Tiržman nas vodi kroz zabavni život svog neobičnog lika „Komšije“, omogućavajući nam da osetimo svaki trenutak njegovog života i svaku njegovu nespretnost, bez ijedne izgovorene reči ili glasovnog efekta. Elegantna muzika, raznolike scenografije i karakterističan francuski način pripovedanja stvaraju osećaj kao da gledamo film na velikom platnu. „Imao sam želju da prikažem svakodnevni život, društvene konvencije koje usmeravaju, a ponekad i ograničavaju način na koji se odnosimo prema drugima. Da pokažem ono što nas može udaljiti od drugih, ali i ono što nas povezuje. Želeo sam da sve to bude ispričano iz ugla jedne sasvim obične osobe. Nekoga ko bi mogao biti naš sopstveni komšija. [...] Imao sam želju da na scenu donesem mnoge umetničke svetove kojima se divim. Svet fotografija Martina Para. Njegov pogled na naše društvo i naše želje, prožimet duhovitošću i nežnošću. Svetove velikih umetnika kao što su Mišel Kurtemanš i Rouan Atkinson, Harold Lojd i Marsel Marso. Želeo sam da publika otvori strip i istovremeno prisustvuje mjuziklu. Želeo sam da publika vidi sve te divne svetove. Sve njih... a nekako i priču mog života!“ Od svog nastanka, „Komšija“ je dobio dva nastavka: „Nove nezgode Komšije“ (2019) i „Komšija #3“ (2026), koji su oba na turneji.
BIOGRAFIJA
Glumac i mimičar školovan u Međunarodnoj školi Marsela Marsa, Benoa Tiržman je u Francuskoj poznat po nastupu u velikoj Netflix seriji „Emily in Paris“ (2. sezona), kao i po tome što je bio džoker francuske filmske zvezde Pjera Nineja u televizijskoj emisiji Amazon Prime Video „LOL: Ko se smeje, ispada“.
Bio je dubler Rouana Atkinsona u filmu „Mr. Bean's Holiday“. Nastupao je u nagrađivanom francuskom filmu „You Are So Handsome“ (Cezar 2006. za najbolji debitantski film) i u francuskoj televizijskoj seriji „Reign Supreme“ (Arte/Netflix). Sarađivao je na jednoj FX sekvenci u višestruko nagrađivanom francuskom filmu „Bye Bye Morons“, u režiji Alberta Dipontela (Cezar 2021. za najbolji film). Bio je zaštitno lice mimike NBC-a tokom Olimpijskih igara u Parizu 2024. godine, a učestvovao je i u BBC Two emisiji „Mortimer & Whitehouse: Gone Fishing“ (2024).
Od početka svoje karijere, Benoa se posvetio fizičkom glumištu i nastupao je u više od 30 predstava – od komedije del arte do cirkusa, od opere do kabarea, kao i u kaskaderskim predstavama i predstavama pantomime. Takođe je radio kao pedagog fizičkog glumišta i kao „script doctor“ za soliste, kompanije i različite predstave i projekte (cirkus, ulične predstave, konjičke predstave, mjuzikl, komedija del arte, komedija i televizijske emisije).
„Komšija“ je veliki hit savremene pantomime, toplo prihvaćen svuda gde je izvođen. Nakon karijere u projektima drugih reditelja, Benoa Tiržman je 2015. godine premijerno izveo svoju prvu samostalnu predstavu. Od tada je predstava izvedena više od 250 puta i učestvovala na 60 festivala drame, mime i komedije. Gostovala je u Francuskoj, na Zelenortskim Ostrvima, Kubi, u Kini, Švedskoj, Rumuniji, Češkoj, Poljskoj, Portugalu, Nemačkoj, Italiji, Švajcarskoj... i još uvek je na turneji!
Predstava je dobitnik nacionalne nagrade SACD fonda za one-man show (SACD – francusko nacionalno društvo autora i kompozitora dramskih dela), kao i nagrada na 10 festivala komedije u Francuskoj.
Benoit Turjman
Tatjana Kecman
Ovo je priča o paralelnim životima, između instagrama i stvarnog života.
Priča o svetu u kojem se umetnost meri brojem pratilaca, u kome glumica zna da je dobar filter ponekad važniji od dobre uloge.
O satima i satima čekanja na priliku koja ne dolazi. O dugim noćima kada im materine reči odzvanjaju u snovima: "Nećeš imati leba da jedeš. Ja te hraniti neću i moraćeš se dobro udati!" Kroz ovu monodramu upoznajemo različite profile glumica: Ambicioznu mladu nadu, upitnog talenta, koja je odlučila da postane instagram zvezda. Jer, ko još ide u pozorište kad može da skroluje selfi sa haštagom #UmetnostJeUSvemu? Samohranu kevy, slobodnu umetnicu – najjopasniju vrstu među glumicama. Ona je glumačka specijalna jedinica, Iliti glumački MMA ! Ta udara u vitalne tačke, koristi pesnice, laktove..... Efikasno glumi u nemogućim uslovima! Glumicu koja je rano postala majka. Jedno dete, drugo dete – svi je zaboravili. Treće dete – i Bog je zaboravio. Glumicu koja podiže vibracije, i do iznemoglosti vizuelizuje uloge, s verom da će joj se univerzum kad tad smilovati.....Ima ih mnogo! Konkurencija je ogromna. Najvažnije je preživeti. Nema tu mnogo umetnosti.
Aktuelna i univerzalna priča koja uz mnogo humora, emocije i brutalne iskrenosti osvetljava umetnički život sa one strane objektiva, tamo gde filteri ne rade i gde montaža ne može da sakrije realnost.
Alisa Lacko
Ovo je predstava o glumici. Kroz Monikin lik, oličenje životne snage i afirmacije, otkrivamo umeće da se i u najtragičnijim trenucima pronađu humor, vedrina i razlozi za život. Junakinja prolazi kroz trnovit put pun preokreta, iznenađenja i strašnih čudovišta. Kako se situacije menja tako se menja i žanr predstave. Baš kao i u životu! Susretanje sa raznim apsurdnim situacijama i još apsurdnijim likovima upotpunjuje sliku vremena u kome živimo i time nam daje nadu da jedino što nam preostaje je da se borimo strasno, uporno, do poslednjeg daha. Tako smo došli do predstave koja bolnu priču, zahvaljujući umetničkom pristupu dobije poletnu, zanimljivu, katarzičnu i nadasve terapeutsku formu. A onu staru poslovicu da život piše drame dočarana je predstavom jer je u pitanju istinita priča.
Iz Monikine želje da ispriča svoju priču, a zahvaljujući talentu spisateljice Laure, nastala je dokumentarna i uzbudljiva predstava koja nam donosi pogled na život iz perspektive jedne umetnice. Ona otvara važna filozofska pitanja, govori o lepoti življenja i podseća nas na snagu ljudskog duha. Ova predstava je u slavu života — i svojom borbom prkosi smrti.
Igor Korošec
Šta ako biste priču o Isusu prvi put čuli iz ugla čoveka koji je obično tiho stajao negde u pozadini jaslica? Moj sinko Isus je dirljiva, duhovita i provokativna monodrama po tekstu britanskog autora Džona Dauija, u kojoj Josif — tesar, muž, otac i sasvim običan čovek — priča svoju istinu o porodici, veri, strahu, politici i odrastanju sina koga svet poznaje kao Isusa Hrista. Predstava na ljudski, savremen i često humorističan način otvara pitanja koja su i danas aktuelna: šta znači biti otac, kako živeti u svetu verskih i političkih krajnosti, šta čovek radi kada shvati da njegovo dete pripada svetu više nego njemu? I pre svega — kako ostati čovek u vremenu u kojem svi oko tebe traže mesiju? Tekst vešto prepliće humor, ironiju, porodičnu toplinu i duboku ljudsku bol. Josif nije svetac sa crkvenih slika, već čovek od krvi i mesa: pomalo ciničan, uplašen, zaljubljen, umoran i beskrajno ljudski. Upravo zato predstava podjednako dotiče vernike, nevernike i sve između — ne kao propoved, već kao intimnu priču o porodici, ljubavi i gubitku. Moj sinko Isus je monodrama koja publiku nasmeje, dirne i još dugo posle predstave ne ostavlja ravnodušnom.
