Snežana Konevski Rusi
Ovo je životna priča o maloj Hani Koen, jednoj od malobrojnih Jevreja koje su spasili njihovi sunarodnici i koja je tako izbegla deportaciju u Treblinku, sudbinu 7.100 Jevreja iz Bitolja, među kojima su bili i članovi njene porodice. Hana, jedna od retkih koja uspeva da ispuni večnu želju i molitvu Jevreja – „Dogodine u Jerusalimu“, i sama odlazi u obećanu zemlju Izrael, najveće svetilište judaizma, temelj hiljadugodišnjeg postojanja jevrejskog naroda, često progonjenog, proterivanog, raseljavanog, uništavanog... Posle mnogo godina, Hana, sada već odrasla žena, vraća se u svoj dom u Bitolju. Vraćaju se i sećanja iz njenog detinjstva, igre sa decom iz Cigan-male, porodične proslave i običaji, sve do sudbonosnog dana kada su svi Jevreji iz Čiflik-male sakupljeni, pa kamionima i vagonima odvedeni i zatvoreni u Monopol u Skoplju. Bliskost i prijateljstvo između dve porodice – jevrejske i romske – rezultatira spasavanjem Hane iz Monopola. Sledi period života i skrivanja u Cigan-mali, pod imenom Asja, kao član romske porodice babe Zine, prilagođavanje njihovom načinu života – igri, pesmi, stalnom bekstvu od neprijatelja, seljenju iz grada u selo... uz isticanje potrebe Roma za slobodom u životu, telu i duši. Dočekuju kraj rata... Hana dočekuje da je preuzme Crveni krst iz Beograda, živi u Centru za ratnu orčad, spaja se sa svojom majkom i nastavlja školovanje. Sreće mladića svog života, odlučuje da provede život sa njim i odlazi u svoju pradomovinu... Erec Izrael... Prolaze godine, retki porodični susreti, mnogobrojna pisma... Život u Jerusalimu, rad, učenje, služenje vojske, ostvarivanje u ulozi majke... savladavanje hebrejskog jezika, a zaboravljanje srpskih i makedonskih pesama... vraćanje muzici i jeziku Španije. Hanin život se menja nakon vesti o pogibiji njenog supruga na bojnom polju. Mora da se suoči sa gubitkom, da nastavi da živi, da se brine o svojoj troje dece, da dočeka i unuke, da nastavi da priča svoju priču, da želi da se istorija izbriše, da pokuša „da oprosti, ali ne i da zaboravi“. Hana ne zaboravlja njihov najveći porodični praznik, Šabat... želi budući susret na taj praznik i šalje pozdrave svim svojim sugrađanima rasutim po celom svetu. Priča o Hani, dramaturški, tekstualno i misaono teče kroz slike iz njenog života u različitim vremenskim periodima, različitim sredinama, na različitim jezicima (makedonskom, romskom, srpskom, ladino) i kroz različite muzičke napeve – miks različitih kultura. Životne scene ugnježđene u sećanju Hane – devojčice, devojke, žene, majke, bake... Glavni moto i deviza jevrejskog naroda jeste izdržati, živeti, preživeti. Ako preživiš, moraš da ispričaš – to je zadatak, obaveza i sveta dužnost.
