BOG TE MAZO
Autor teksta: Branko Ćopić
Reditelj: Tomo Kuruzović
Igra: ZORAN KARAJIĆ
Komedija Bog te mazo Zorana Karajića, nastala je po motivima romana Osma ofanziva Branka Ćopića. Predstava je do sada izvedena 1115 puta, a za ulogu Pepe Bandića Zoran Karajić je dobio prestižnu nagradu Udruženja dramskih umetnika Srbije, zajedno sa Zoranom Radmilovićem, Borom Todorovićem i Mirom Banjac, i nagradu za najboljeg glumca na Festivalu malih scena u Sarajevu.
Priču Bog te mazo priča nam Pepo Bandić, Krajišnik koji je prošao sedam ratnih ofanziva, a posle ga sačekala i ona osma i za njega najteža. Prilagođavanje gradskoj sredini, novim životnim navikama i potpuno drugačijim okolnostima. Školovanje u večernjoj školi, izlasci u pozorište, novi način življenja i promena životnih stavova.
Predstava je igrana u svim zemljama bivše Jugoslavije, kao i u Nemačkoj, Švajcarskoj, Italiji, Austriji, Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj i Albaniji, za naše radnike i na internacionalnim festivalima
U aprilu mesecu 2015. godine u Narodnom pozorištu u Beogradu, monodrama Bog te mazo je svečano izvedena 1111. put.
ZORAN KARAJIĆ rođen je u Šapcu 5. jula 1951. godine. Na pozorišnoj sceni je od kraja sedamdesetih godina prošlog veka. Tokom duge i bogate karijere nastupao u mnogobrojnim pozorištima i bio član ansambla Kruševačkog i Užičkog pozorišta. Od 1995. stalni je član Šabačkog pozorišta, a 2004 dolazi na čelo ove kuće i na mestu upravnika ostaje sve do odlaska u penziju 2017. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada na relevantnim pozorišnim festivalima u zemlji i inostranstvu.
BRANKO ĆOPIĆ (Hašani, Bosanska krajina, 1. januar 1915 — Beograd, 26. mart 1984) bio je srpski i jugoslovenski književnik. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađao je u Banjoj Luci, Delnicama i Sarajevu, te je završio u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine na grupi za pedagogiju. Prvu priču objavio je 1928. godine, a prvu pripovetku 1936. Njegova dela su, između ostalih, prevođena na engleski, nemački, francuski i ruski jezik. Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Izvršio je samoubistvo skokom sa mosta Bratstvo i jedinstvo u Beogradu 26. marta 1984. u svojoj 69. godini života.
TOMO KURUZOVIĆ (Sarajevo, 18. oktobar 1930 — Beograd, 2. avgust 2017) bio je srpski pozorišni, filmski, TV glumac, režiser i književnik.
U Beograd je stigao 1949. Iste godine se upisuje na Akademiju za pozorište i film u klasi prof. Joze Laurenčića. Akademiju za pozorište i film je završio 1953, a diplomirao 1957. Prvi glumački angažman je dobio u Sarajevu (1953—1961). Jedan je od osnivača Malog pozorišta u Sarajevu (Kamerni Teatar 55). U Beograd ponovo dolazi 1961, gde dobija angažman u Savremenom pozorištu (Beogradsko dramsko pozorište)
Bio je član Udruženja dramskih umetnika Srbije, Udruženja dramskih pisaca Srbije i Udruženja filmskih glumaca Srbije. Nastupao je u Beogradskom dramskom pozorištu sve dok nije penzionisan. Najznačajnije uloge ostvario je igrajući likove iz dela Branka Ćopića.
Udruženje dramskih umetnika Srbije
20.00 DRAGA – monodrama
Pisac: Zorica Simović
Igra: DUŠICA NOVAKOVIĆ
Režija, dizajn scene i kostima, izbor muzike: Zorica Simović
Glas kralja Aleksandra Obrenovića: Andrija Daničić
Glasovi: Vojislav Savić
Čembalo: Smiljka Isaković
Vokal: Svetlana Stević
Dizajn zvuka: Vojislav Savić
Fotografije: Vesna Šojić
Krojački radovi: Zorica Serdar, Zorica Ilić
Dekorater: Milan Bogičić
Plakat: Zorica Simović, Milenko Slišković
Izvršni producent: Zorica Simović
Premijera: 15. januar 2018.
GVARNERIUS – Centar lepih umetnosti Jovana Kolundžije, Beograd
RUŽA ZA TRAGIČNU KRALJICU
Pre dve godine navršeno je vek i po od rođenja Drage Obrenović, najoklevetanije ličnosti naše istorije. Pošto svaka osoba zaslužuje advokata, poželela sam da joj budem advokat pred sudom istorije.
O njoj je mnogo pisano ali, koliko mi je poznato, nikada iz njenog ugla. Izučavajući godinama kontekst u kome je živela, pokušala sam da zamislim kako je njoj moglo biti u svemu tome. Pokušala sam da njenu sudbinu sagledam iz njenog ličnog ugla, iz dubine ženske duše.
Za takav scenski zadatak izabrala sam očaravajuću mladu glumicu, Dušicu Novaković, i tekst je od početka pisan za nju.
Do tragičnog kraja kraljevskog para i braće Lunjevica došlo je iz mnogih političkih razloga, ali je tokom vremena previše odgovornosti za Majski prevrat navaljeno na Dragina pleća.
Po svemu sudeći, ona jeste pravila greške i moj cilj nije da te greške pravdam. Pokušala sam da osvetlim kontekst u kome se razvijala i da pokušam da razumem zašto je povlačila određene poteze koji su doveli do tragičnih posledica.
Nadam se da će, gledajući ovaj komad, svaki savremeni gledalac bolje razumeti njene postupke.
Draga je stvarno bila ispred svoga vremena. Potekla iz Gornjeg Milanovca, iz imućne porodice koja je pokazivala veliku žeđ za obrazovanjem, sa devet godina obrela se na školovanju u Beogradu. Stigla je do evropskih aristokratskih krugova, ali je upoznala i siromaštvo i pomanjkanje društvenog ugleda.
Govorila je nekoliko jezika, pisala je, prevodila i svirala klavir. Uz to, bila je veoma lepa što je izazivalo podozrenje i inspirisalo čaršiju da joj pripisuje moralna posrnuća.
I u tu mladu lepoticu zaljubljuje se deset godina mlađi prestolonaslednik. Ona jedno vreme odoleva ali se najzad upušta u vezu protiv koje su bili svi. A oni su jedno drugome bili sve.
Znala je šta nalažu dinastička pravila ali je htela da polomi taj obrazac.
Po svemu sudeći, nije imala dovoljno sluha za realnost. Kao da u svojoj dvorskoj bašti nije čula tutnjavu vremena i promene koje nadolaze. Najzad , za te tri godine braka, više je živela u strepnji i u nekoj vrsti kućnog pritvora nego na stvarnoj slobodi.
Ovim scenskim radom Dušica i ja želimo da spustimo jednu ružu na grob tragične kraljice.
Zorica Simović
DUŠICA NOVAKOVIĆ, diplomirala glumu kod profesora Nebojše Dugalić na Akademiji umetnosti „Braća Karić“ 2009.
Igrala je u većini beogradskih pozorišta i u TV serijama „Miris kiše na Balkanu“, „Selo gori, a baba se češlja“ i drugim.
Ostvarila zapažene uloge u predstavama „Čikago“, „Briljantin“„Mama mia“, „Cigani lete u nebo“, „Kosa“, „Rebeka“, „Angelska sonata“, „Tesla ili bitka na magnetnom polju“, „Mister Dolar“...
Pozajmila glas mnogim likovima animiranih filmova.
Član ansambla Pozorišta na Terazijama u Beogradu.
ZORICA SIMOVIĆ, dramaturg, diplomirala na odseku za dramaturgiju i scenario na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 1976.
Radila kao urednik scenskih programa Dečjeg kulturnog centra Beograda, kao pozorišni kritičar Tećeg programa radio Beograda, kao saradnik-scenarista TV Beograd...
Autor je više izvedenih radio-drama i pozorišnih predstava: Žig, Dar, Angelska sonata, Zidanje Skadra, Baš Čelik, Vinski kabare, Lutkarska biblija, Magisonihari i princeza Bo, Bajka o srebrnoj šumi, Tumba, Anastas...
Radovi prevođeni na norveški, španski, grčki i makedonski jezik.
Osnivač i voditelj Dramskog ateljea Bajka u Novom Beogradu.
Čalan Udruženja dramskih umetnika Srbije.
Monodrama DRAGA koja govori o sudbini najoklevetanije srpske vladarke Drage Mašin Obrenović premijerno je izvedena u Centru lepih umetnosti Gvarnerius.
Komad je namenski pisan za Dušicu Novaković, glumicu pozorišta na Terazijama koja je ovogodišnji dobitnik nagrade svoje teatarske kuće za ulogu u mjuziklu „Mister Dolar“.
A.K. Politika, 16.januar 2018.
***
Komad DRAGA zasnovan je na istorijskim činjenicama, a pripreman je četiri godine. (...)
Sudeći po aplauzima i cveću, grešnica je odbranjena ili bar shvaćena što je i bio cilj dramaturga i reditelja Zorice Simović. Branila se iskrenošću.
Slađana Simić Jakuš, RTS Jutarnji program, 16. januar 2018.
***
... Prvenstveno zbog odličnog teksta, živopisnog i energičnog izvođenja, sa scene su i Draga, i Dušica, i Zorica ispraćene ovacijama.
Marija Marjanović, Takovske Novine, 25. 1. 2018.
WORKSHOP WEST PLAYWRIGHTS’ THEATRE
(Zapadna pozorišna radionica)
Edmonton, Kanada
KAFE ĆERKA
(Café Daughter)
Pisac
Kenet T. Vilijams
Igra: TIFANI AJALIK
Reditelj
Liza Rejvensberger
Stage Manager
Beti Hašlak
Scenograf
T. Erin Gruber
Dizajn zvuka
Šon Gan
Tehnički direktor
Džin Mej
Saradnici:
Domorodačka dramska umetnost Alberte
Umetnički savet Kanade
Umetnička fondacija Alberte
Ivet Vong je devojka mešovitog porekla koja odrasta u Saskačevanu pedesith godina 20. veka. Njen otac je Kinez, vlasnik kafića. Njena majka je Kri Indijanka. Kada Ivet napuni deset godina, majka traži od nje da joj nešto obeća – da nikada nikome ne kaže da je poreklom Indijanka. Ivet čuva ovu tajnu uporedo sa jednim snom, sve do trenutka kada više ne može da krije svoje poreklo od same sebe. Zasnovana na istinitoj priči senatorke Lilijan Eve Kvon Dajk, Kafe Ćerka je snažnna, duhovita i dirljiva životna priča jedne žene koja želi da povrati svoje poreklo.
TIFANI AJALIK je iz Jelounajfa, sa severozapada Kanade i potomak je Inuita. Slušajući priče od svojih starih, razvila je ljubav prema pripovedanju, i otkrila snažnu promenu koju pripovedanje može da donese. Nakon što je završila glumu na koledžu Red Dir, nastavila je i završila studije glume na univerzitetu u Alberti. Često je na turnejama širom Kanade, a nastupala je na Grenlandu, Islandu i u Evropi, deleći sa publikom svoju strast prema pripovedanju, pesmi i pokretu.
Voditeljka je dokumentarne serije pod nazivom „Kuhinja iz divljine“, u okviru koje se susreće sa zanimljivim ljudima koji su veoma vezani za zemlju i hranu koju sami uzgajaju. Kao filmska glumica, Tifani je učestvovala na mnogim međunarodnim filmskim festivalima. Kada ne glumi i ne komponuje, Tifani uživa da radi kao gostujući predavač u Umetničkom centru Banf za umetnost i kreativnost, gde sarađuje sa muzičarima, plesačima i pripovedačima.
Često sarađuje sa muzičarem Grejsonom Gritom u bendu Kvantum Tengl.
LIZA REVENSBERGEN je poreklom Indijanka, Engleskinja i Irkinja. Multidisciplinarna je umetnica, stvaralac i pisac, dramaturg, reditelj i plesačica. Završila je školu savremene umetnosti i sada je na prvoj godini studija na Kvins univerzitetu. Pridruženi je član umetničkog udruženja Pun krug.
KENET T. VILIJAMS je jednom na Guglu ukucao „Kenet Vilijams“ i dobio je milion rezultata o „čuvenom mrtvom britanskom gej dramskom piscu“. Nije želeo da iko pomisli da je on Britanac ili da je mrtav, pa je svom umetničkom pseudonimu dodao srednje slovo. Sada njegovo ime zvuči kao da neko s govornom manom izgovara Tenesi Vilijams. Hajde, pokušajte i sami da ga izgovorite.
A sad ozbiljno – on je dramski pisac Kri porekla i prvi je diplomirani dramaturg domorodac Univerziteta Alberta, gde sada i predaje na odseku za dramu. Njegovi komadi Kafe Ćerka, Gordon Vinter, Zapisi samoubice, Tri ptičice i drugi, izvođeni su širom Kanade.
Živi u Edmontonu sa svojom partnerkom, hrčkom i mačkom.
T. ERIN GRUBER T. je pozorišni dizajner sa iskustvom u set dizajnu, osvetljenju, kostimografiji i dizajnu medija, više puta nagrađivana. Završila je studije pozorišnog dizajna na Univerzitetu Alberta i radi širom zemlje u pozorištima različitih orijentacija. Jedan je od osnivača grupe ShowStages, koja se bavi pitanjem uloge medija u pozorišnoj umetnosti. Njeni skoriji projekti su: Isus Hrist superstar, Kako vam drago itd.
LINIJA
Narodno pozorište Timočke krajine, Zaječar
Monodramska pantomima po motivima crtanog filma „La Linea“
Autorka i glumica: ANA TANASKOVIĆ eks BRETŠNAJDER
Kompozitor: Bratislav Radovanović
Ton: Marko Miletić
„Linija“ je monodramska pantomima u trajanju od 20 minuta. Crtani film „La Linea“ Osvalda Kavandolija poslužio je kao inspiracija po čijim je motivima rađena predstava. Linija dobija oblik žene. Na svima razumljivom džibris jeziku, junakinja Linija od mladosti do starosti prelazi svoj linerani, pravolinijski, unapred iscrtan put koji u pozorištu dobija novu dimenziju. Zašto svi prihvatamo unapred iscrtane životne priče, zašto ne smemo da pogledamo oko sebe, plašeći se da se izgubimo?
Radoznalost ženu kažnjava samoćom. Ona prihvata ono što joj je servirano ali se čvrsto odupire trivijalnim preprekama. Tvrdoglava, plahovita junakinja, pomalo buntovna, dovoljno samostalna, još od malih nogu pokušava da nađe svoje udobno mesto. Olovka, odnosno crtač, u pozorišnom obliku mogu biti reditelj ili kompozitor. U životu mogu biti partner, autoritet, narod, direktor, šef, nadređeni. Iz vizure Linije, svakako jedan vrlo odgovoran lik. Odgovoran za tok njenog života, za njenu sudbinu.
Kriveći autora, Linija se miri sa sudbinom. Borila se koliko je mogla, promenila je šta je znala, više se svađala nego što je naučila. Linija je pomalo svaka žena, a pomalo nijedna.
Ana Bretšnajder je svoj prvi susret sa „La Lineom“ imala na Fakultetu dramskih umetnosti koa ispit iz glume. Nakon skoro deset godina bavljenja glumom, odlučila je da „La Linea“ bude žena. Zapravo pratimo njen put od detinjstva i mladosti ka sazrevanju, starosti i konačnosti.
Autor muzike je saksofonista Bratislav Radovanović. Kako je muzika u „La Linei“ bitan element, neophodno je bilo pažljivo izabrati onaj segment koji će brižljivo obojiti i ispratiti priču Linije. Zvuk saksofona najtačnije je odgovarao ovom pantomimskom obliku.
Sam crtani film obeležen je mnogobrojnim epizodama koje su u predstavi povezane u jednu priču. Pantomimske etide kreću se od detinjstva, ka mladalačkom buntovništvu, preko propalog školovanja. Neostvaren ljubavni život, iskustvo materinstva, prenošenje s kolena na koleno priče o gledanju ispred sebe. Zabrana eksperimentisanja kao takva, kao siguran poraz, negoni nas da razmislimo koji put smo izabrali i da li je to jedini put i ko je kriv za prepreke. Tako se i nameće pitanje da li je karakter sudbina.
ANA BRETŠNAJDER
Rođena u Pančevu 29.03.1979.
Obrazovanje i aktivnosti :
- Završila gimnaziju, nižu muzičku i nižu baletsku školu u Pančevu 1994.
- Amaterski se bavila glumom u Ateljeu Mladih u Pančevu. 1995-1998
Igrala na brojnim festivalima u i van zemlje, od značajnijih na FRINGE festivalu u Edinburgu; u Zrenjaninu na festivalu eksperimentalnih scena Srbije osvojila nagradu za najboljeg glumca. 1997.
- Više puta ostvarila značajne rezultate na takmičenju recitatora; osvojila 2. Mesto na Republičkom takmičenju recitatora u Užicu. 1996.
- Upisala engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, 1998.
- Upisala glumu na Fakultetu Dramskih Umetnosti Beograd na klasi prof. dr Vladimira Jevtovića, 1998.
- Kao najbolji student 1.god. glume učestvovala na radionici Balkanski Susret Akademija u Sofiji, 1999.
- Tokom studija dobijala stipendiju republičkog Fonda za razvoj naučnog i umetničkog podmlatka Srbije; fonda Madlene Cepter.
- Diplomirala glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2002. sa ocenom 10, prosečna ocena studija 9,4.
- Završila postidplomski kurs "Master klas" kod mentora prof. dr Vladimira Jevtovića i Kokana Mladenovića.
- Dobitnik nagrade «Branivoje Đorđević» za najbolju dikciju.
- Učestvovala na Festivalu monodrame i pantomime u Zemunu sa pantomimskom beketovom jednočinkom „Čin bez reči“. 2001.
- Vodila emisiju "Zvižduk", na Radio Pančevu.
- Pisala o pozorištu za časopis «QUICK LOOK», „LUDUS“
- U statusu je slobodnog umetnika u UDUS-u od 2006.
- Učestvovala na više pozorišnih radionica, vodila pozorišnu radionicu Bitef Polifonija u CK «Stari Grad».
- Autor ekološke predstave za decu „Eko bajka“ u saradnji sa nevladinom organizacijom Društvo učitelja Pančevo.
- Radila kao prezenter vesti na TV Pančevu. 2006-2009
- Radila kao profesor glume u srednjoj baletssoj školi „Dimitrije Parlić“ u Pančevu. 2010-2012
- Sarađivala sa domom za decu bez roditeljskog staranja „Spomenak“, u Pančevu, radeći sa decom radionice i predstave 2010-2011.
- Kao spoljni saradnik igrala u Narodnom pozorištu Užice od 2009-2013
- Zaposlena kao glumica u pozorištu timočke krajine „Zoran Radmilović“ od 2013.
Pozorište:
- Pavle, "Dubrovačka trilogija", Ivo Vojnović, režija Anđa Nikolić, Bitef teatar
- Ikonija, Bežanija, "Mamu mu ko je prvi počeo", Dejan Dukovski, režija Nemanja Savković, "Boško Buha"
- Anja, "Višnjik", A.P.Čehov, režija Dimitrije Jovanović, JDP
- Miranda, "Bura", V.Šekspir, režija Slobodan Unkovski, Budva Grad Teatar, produkcija Atelje 212
- Čovek, “Čin bez reči”, S. Beket, Festival Monodrame i pantomime, Zemun
- Marija, "Florentinska tragedija", Oskar Vajld, režija Milan Đukanović, "Mata Milošević"
- Stara seljanka, "Princ žaba", Dejvid Memet, režija Ana Tomović, Dadov
- Ketrin, "Dokaz", Dejvid Auburn, režija Natalija Matunović, "Mata Milošević“
- Teri, "Krajnosti", Vilijam Mastrosimone, režija Radiša Stanišić, produkcija Doma omladine, Pančevo
- Doroti, "Čarobnjak iz Oza", Frenk Bauman, režija Nenad Gvozdenović, CZK, Pančevo
- Kaspar Hauzer, “Zaboravljeni jezik”, režija Ivana Ašković, Bitef Teatar
- Pinokio, “Pinokio”, grupa autora
- Mama mišica, “Mačak u čizmama”, KC Pančevo
- 8 uloga, “Alisa u zemlji čuda”, Luis Kerol, režija Nenad Gvozdenović, KC Pančevo
- Klošar, “Menuet za trio”, tekst i režija Bojan Vorkapić, SKC
- MC, “Cabaret Vojage”, grupa “Just jazz”
- Višnja, “Pasaži”, tekst i režija Filip Gajić, Teatar na Savi i scena Kult
- Margarita, “Majstor i Margarita”, M. Bulgakov, režija Aleksandar Lukač, Narodno pozorište Užice
- G-đica Palmira, “Neobična pošiljka”, režija Lilijana Ivanović, Narodno pozorište Užice
- Ana Karenjina, “Sava-raka-tinu”, režija Boris Todorović, Narodno pozorište Užice
- “Lizistrata”, Aristofan, režija Branko Popović, Narodno pozorište Užice
- Baka-princeza, “Dugonja, Vidonja i Trbonja”, režija Nemanja Ranković, Narodno pozorište Užice
- Marta-rektor, „Buđenje Proleća“, režija Martin Kočovski, Narodno pozorište Užice
- En, „Priča“, režija Aleksandar Lukač, Narodno pozorište Užice
- Judit, „Boin-Boing“, režija Slobodan Ljubičić, Narodno pozorište Užice
- Ćerka, „Skupljač“, režija Irfan Mensur, PTK Zoran Radmilović
- Marija, „Ko je ovde kriv?“, režija Žoro Ivanov, PTK Zoran Radmilović
- Marica, „Ivica i Marica“, režija Saša Latinović, PTK Zoran Radmilović
- Lenče, „Skupljači perja“, režija Darko Štetin, PTK Zoran Radmilović
- Žena, „Iz početka“, duodrama po motivima Square One, Stiva Tešića, režija Zoran Zarubica
- Milica, „Tajanstvena fioka“, Zoro Ivanov, pozorište Zoran Radmilović
TV, Film:
- Mima, u filmu "Volim te najviše na svetu", režija Predrag Velinović
- Makili, u filmu "Kad porastem biću kengur", režija Radivoje Andrić
- Čukunbaba, u filmu "Čarlston za Ognjenku", režija Uroš Stojanović
- Lenče, u filmu “Na lepom plavom Dunavu”, režija Darko Bajić
- Sudbina, u filmu “Mit o Sizifu”, režija Filip Gajić ( u postprodukcji )
- Kratki film za finsku advokatsku komoru
- Italijanska serija “Restaurator”, film 87
- Mira, serija “Anđela i Andreja”, režija Danilo Bećković
„...Ana Tanasković maestralno je izvela monodramsku pantomimu „Linija“ čija je i autorka. Tako nešto zaječarska publika nije imala priliku da vidi do sada i bila je oduševljena Aninim imitacijama i akrobacimama. Predstava je rađena po motivima crtanog filma „La Linea“. Prati životni put jedne žene-Linije, koja nailazi na životne prepreke i savladava ih hodajući svojom već iscrtanom putanjom. Jezik koji koristi je univezalan i razumljiv širom sveta“.
Anđela Risantijević „Glas Zaječara“
MATERIJAL MEDEJA
Po delu Hajnera Milera
Glumica: RABIJA TLILI
Režija: Rabija Tlili i Robert Marten
Muzika: Vinsent Sespedes
Umetnički direktor: Johana Grijese-Amuda
Tehničar: Zinedin Amuda
Materijal Medeja opisuje poraz jednog para, na isti način kao i nemogućnost pomirenja među ljudima, između Zapada i Istoka, kapitalizma i marksizma. Materijal Medeja, centralna je tema duge pesme u prozi, koja se savršeno uklapa u kontekst svođenja računa između dve Nemačke, sada ujedinjene, konteksta kojem čak ni Miler nije umakao, tek napola verujući u njega.
Predstava počinje Medejinim razvodom, zbog mlađe žene, koja sada bolje služi Jasonovim političkim interesima. Ne prihvatajući poraz, Medeja će biti uvučena u strašnu osvetu. Dakle, Medeja se kreće od arhetipa voljene i uzavrele žene do zastrašujuće žene? Medeja se pretvara u terminatora koji, nakon što je ubio svog brata, ubija svoje dvoje dece i truje svoju rivalku, Kreontovu ćerku, kao i samog kralja.
Ovde se vraćamo jednom od najkompleksnijih ženskih mitova, koji se stalno iznova ponavljaju. Delo Hajnera Milera vraća nas ovom starom mitu kroz poetski glas Medeje, u kojem leži, kao što piše Euripid, neutaživa potreba za pričom, koja sa sobom ne nosi nikakvo breme već samo odlaže dvostruko ubistvo: ubistvo sopstvene dece i ubistvo Kreontove ćerke kojom Jason treba da se oženi kako bi ojačao svoj položaj.
RABIJA TLILI je glumica i rediteljka francusko-tunižanskog porekla, rodom iz Kaserine. Kao vrlo mlada debitovala je u pozorištu u Kaserini, a ubrzo se pridružila profesionalnom pozorištu.
Godine 2001. upisuje Visoku školu dramskih umetnosti u Tunisu. Zajedno sa rediteljem Fatijem Akarijem napisala je i odigrala mnoge komade. Godine 2004. dolazi u Francusku i pridružuje pozorištu „Teatr di Žur“, kojim upravlja Pjer Deboš. Od 2006. studira pozorišnu umetnost na Institutu pozorišnih umetnosti pri univerzitetu Sorbona Nuvel – Pariz 3. 2011. godine otvorila je u Parizu svoju pozorišnu školu „Espas – Art Teatr“, gde radi kao učitelj glume.
Na filmu je debitovala u isto vreme kada i u pozorištu, zahvaljujući susretu sa glumcem Žerarom Depardjeom. Ostvarila je više filmskih uloga u Francuskoj i inostranstvu.
Iz štampe:
Glumica i rediteljka Rabija Tlili prisutna je i na pariskoj sceni. Ona igra Medeju u čuvenom komadu Materijal-Medeja Hajnera Milera. Predstavu su režirali Romen Marten i sama glumica. Reč je o ulozi koja sublimira njenu senzualnost. Potresna Rabija Tlili inkarnira ljubav i smrt. U ovoj tragičnoj i misterioznoj priči ona igra Medeju, ubicu sopstvene dece koja, odbačena od strane Jasona zbog druge žene, ubija iz osvete njihova dva sina. Strastvena glumica potpuno se predaje ovom liku – histerična, predstavlja opsesivno ludilo Medeje u potresnom tumačenjeu ovog lika koje vam drži pažnju tokom cele predstave.
Kvalitetna režija i izvrsna interpretacija oživljava tekst sa puno obrta i emocija.
Prvo prigradsko pozorište – Puls teatar Lazarevac
20.00 POST KVARTET
Autori teksta: Milan Mađarev i Vedran Vučić (po motivima „Kvarteta“ Hajnera Milera)
Glumci / Učesnici: JELENA CVIJETIĆ, MAJA SOFRONIJEVIĆ, IVANA NEDELJKOVIĆ
Reditelj: Milan Mađarev
Koreograf: Irina Mitrović
Kostimograf: Sonja Kotorčević
Kompozitor i izvođač muzike: Vedran Vučić
POST KVARTET
Post (lat. post) kao prvi deo složenice znači: Posle, iza
Predstava Post kvartet se hronološki događa posle kraja drame Kvartet Hajnera Milera, kada Žena (Mertej) ostaje sama. U želji da sazna zašto je tako nemoćna, Žena rekreira svojim telom emocije, iskustva i situacije, koje su je dovele u (ne)poznati prostor. Ona je u funkciji, ali i u sukobu sa Duhom prostora koji čas podstiče, a čas nadgleda celokupnu scensku igru. Muzika koja se izvodi uživo na sceni pomaže Ženi da se pripremi za prelaz u novi Život. Publika na osnovu scenskih slika, stvara svoj teatar u glavi.
IVANA NEDELJKOVIĆ
Rođena 7.07. 1973. u Beogradu. Diplomirala glumu na Akademiji Umetnosti BK u klasi profesora Ivana Bekjareva. Pohađala Visoku školu za medije na Media Plan Institutu, Sarajevo. Studirala turizam i novinarstvo. Autor dokumentarne drame "Hleba i igara", (BH Radio 1), bila urednik jutarnjeg i pozorišnog programa na lokalnoj TV Jasta (2001/2002).
Od 2003 - 2005. bila je zamenik predsednika Komisije za kulturu SO Lazarevac, od 2005 - 2009. predsednik Saveta za kulturu GO Lazarevac, a od 2012. član Saveta za kulturu GO Lazarevac. Osnivač je manifestacije "Dani Kolubarske bitke" 2005. godine. Od 2008 - 2012. urednik pozorišnog programa u Centru za kulturu Lazarevac, od septembra 2012. direktor Prvog prigradskog pozorista.
Od 2014. član je umetnickog Saveta CZKL, stalni je član Saveta festivala humora za decu, umetnički je selektor "Pozorišne revije" u Aranđelovcu, od njenog osnivanja do 2015. godine. Od novembra 2012. zamenik je predsednika Zajednice profesionalnih pozorišta Srbije. Od novembra 2015. godine predsednica Zajednice profesionalnih pozorišta Srbije. Student postdiplomskih studija na smeru Teatrologija FDU BG. Osnivač Puls teatra.
Filmografija:
-"Kola 375" (1998.) (TV) red. Slađana Milosavljević
-"Ah, Džo" (2002.) (TV) red. Slobodan Đurđević
-"Optimisti" (2005.) (TV) red. Goran Paskaljević
Pozorište:
- "Protekcija" (B. Nušić, Saveta), teatar “Bojan Stupica", 1997.
- "Bajka o polomljenoj lutki" (R. Pavelkić), pozorište "Palčica", 1997.
- "Đavo je bio vruć" (Č. Bukovski, Flo), pozorište "Duško Radović", 1998.
- "Komedija zabune" (V. Šekspir, Adrijana), Pozorište na Terazijama 1999.
- "Mirandolina" (K. Goldoni, Ortenzija), pozorište "Dobrica Milutinović", 1999.
- "Skok do zvezda" (D. Blagojević, Svetlana), pozorište "Džepni cirkus" 1999.
- "Beogradska trilogija" (B. Srbljanović, Sanja), pozorište "Dobrica Milutinović", Sremska Mitrovica 2000.
- "Dobri ljudi …" (D. Harms, Olga Petrovna), NP V sprat, 2000.
- "Snoviđenje" (Z. Joanović, Grdoba, Majka), Puls teatar Lazarevac, 2000.
- "Prijateljstvo, zanat najstariji" (B. Crnčević, Ljilja), Puls teatar, 2001.
- "Frizer ćelave pevačice" (M. Nikolić, Prva Žena), Puls teatar, 2003.
- "Začarana princeza" ili "Čarobnjak" (T. Nikoletić, vila Dobrila), Puls teatar, 2003.
- "Princ Miget i princeza Zaza" (D. Čelebićanin, vila Saradina), Tenen trupa, 2003.
- "Čelik" (R. Čupić, Milena), red. Predrag Todorović, Puls teatar / Kult teatar, 2004.
- "Bitka kod zečije šume" (R. Pavelkić, Lija), red. Darko Bjeković, Puls teatar, 2004.
- "Strašne muke jedne vile" (po tekstu Tode Nikoletića, a za "Zmajeve dečije igre", Vila), 2004.
- "San letnje noći" (V. Šekspir, Helena, Vile, Dušica Stolar), Puls teatar, 2005.
- "Novogodišnja bajka" (Lj. Đokić, Nova godina), Puls teatar, 2005.
- "Kovači", (M. Nikolić, Lujza), Puls teatar, 2006.
- "Kuda idu stare godine?", (L. Ivanović, Stara Godina), Puls teatar, 2006.
- "Aram, baram... ", ( L. Ivanović, Devojčica) Puls teatar, 2007.
- "Luda lova", (R. Kuni, Sanja), NP Pirot, 2007.
- "Ukokaj moga muža ", (A.Nikolaj, Eva), red. L. Ivanović, Puls teatar, 2007.
- "Vodeničarske priče ", (D. Pečić/B.Lazić, Vila), Puls teatar, 2007.
- "Srećna porodica ", (Devojčica), red. Vanja Lazin, 2007.
- "Sastanak na vrhu", E. Mekdonald, red. Lilijana Ivanović, (Klara Petači) NP Pirot/Puls teatar, 2008.
- "Kalamandarija ", (dečija scena CZKL), red. L. Ivanović, jun 2008.
- Kabare "Ono i selo ", Pozorišno kreativni pogon, red. Stanko Bogojević, Beograd, avgust 2008.
- "Crko brez njega ",P. Petrović Pecija (Smilja), CZKL/Puls teatar, red. Lilijana Ivanović, 2008.
- "Pomorandžina kora", Maja Pelević (Zrela), red. Bojana Lazić, decembar 2008.
- "Hasanaginica", Ljubomir Simović (Hasanaginica), red. Miloš Jagodić, CZKL (večernja scena)/Puls teatar, mart 2009.
- "Crno jagnje.", tekst i režija: Saša B. Latinović, Puls tetatar, 2009.
- "Nikad heroin", A. Lukić (Doktorka) CZK Valjevo/Dobri ljudi/Puls teatar, 2009.
- "Halo, ovde bomba", (Ruška), tekst i režija: Saša B. Latinović, Puls teatar, 2011.
- "Ujka Vanja", (Jelena Andrejevna), red. L. Ivanović, Puls teatar, 2012.
- "Sunce tuđeg neba", M. Mračević (Sofi), red. A. Lukač, Puls teatar, 2012.
- "Telo", B. Ilić (Vojkanova majka), red. S. Bodroža, Puls teatar, 2013.
- "Marko Kraljević i Musa Kesedžija" M. Nedović (Musa Kesedžija), red. A. Trmčić, Puls teatar, 2014.
- "Prah i pepeo", Spasoje Ž. Milovanović (Jelena i Upravnica pozorišta), red. B. Popović, Puls teatar/NP Užice, 2014.
- "Drita", D. Nikolić Nikolić (Smilja), red. K. Krnajski, Puls teatar/NP Niš, 2015.
- "Čaruga", R. Pavlović (Božena), red. S. Grujić, NP Leskovac/ Puls teatar, 2015.
- "Istrajnost" po Šarlu Vildraku (Vera), red. Jean-Baptiste Demarigny, Puls teatar/ Le studio Beograd
- "Alisa", po Luisu Kerolu (Beli Zeka), red. Bojana Lazić, Puls teatar / CZK Valjevo, 2016.
- "Vrapčić", Nataša Ilić (Simona), red. Miloš Jagodić, Puls teatar / Knjaževsko-srpski teatar Kragujevac, 2017.
-„Post kvartet“, red.Milan Mađarev, Puls teatar, 2017
- „Dom Bernarde Albe“, Federiko Garsija Lorka, red. Bojana Lazić, PPP Lazarevac, 2017.
MILAN MAĐAREV, teatrolog, dramaturg, voditelj psihodrame, impro pedagog pozorišni i radio reditelj i prevodilac sa slovenačkog jezika. Na odseku za teatrologiju FDU u Beogradu je prvi u Srbiji odbranio naučni (magistarski) rad na temu kreativne drame. Doktorirao je na FDU sa radom „Teatar pokreta Jožefa Nađa”, mentor dr Aleksandra Jovićević. Predaje scensku umetnost na Visokoj školi strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi.
U sezoni 1995/96 radio je kao umetnički direktor Pozorišta ,,Zoran Radmilović'' u Zaječaru. Režirao je predstave po tekstovima Miodraga Radisavljevića, Slobodana V. Jovanovića, Ježija Andžejevskog, Henrika Ibsena, Aleksandra S. Puškina, Marine Milivojević, Pave Marinkovića, Edvarda Olbija, Gradimira Stojkovića. Kao reditelj i dramaturg sarađuje sa Redakcijom dramskog programa Radio Beograda.
Radio je kao dramaturg na predstavama slovenačkog reditelja Tomija Janežiča: “No acting, please” u Slovenskom mladinskom gledališču u Ljubljani (i saradnik na glumačkom procesu), “Nahod Simeon” Milene Marković u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, “Kralj Lir” Viljema Šekspira; “Putujuće pozorište Šopalović” Ljubomira Simovića i “Šuma blista” Milene Marković u Ateljeu 212.
Milan Mađarev istražuje scensku prisutnost, energiju i preduslove za razvijanje spontanosti i kreativnosti plesača, glumaca i neglumaca. Radio je u Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Južnoj Koreji.
Mađarev je pisao o pozorištu za Drugi program Radio Beograda, Treći program Radio Beograda, RTS TV Beograd, Danas, Glas javnosti, Ludus, Web sajt B92, i za časopise Orchestra, Pozorište, Scena, Detinjstvo (Novi Sad), Ulaznica (Zrenjanin) Maska (Ljubljana), Teatarski glasnik (Skoplje) itd.
Objavio je dve autorske knjige: Kreativna drama u ,,Škozorištu’’ i “Teatar pokreta Jožefa Nađa” za koju je dobio Nagradu za teatarsku kritiku i publicistiku Marko Kovačević na 52. MESS-u 2012. Kratke priče je objavljivao u časopisima “Dometi”, (Sombor), “Gradina” (Niš) i “Život” (Sarajevo).
Predstava „Post-kvartet“ osvojila je nagradu za najbolju predstavu, dok je glumica JELENA CVIJETIĆ dobila nagradu za najbolju glumicu na internacionalnom festivalu 15. ALBAMONO u Korči u Albaniji (27. maj – 1. jun 2018.)
Teatar A part, Katovice, Poljska
PROZRAČNOST PRAZNINE
( Przejrzystość pustki)
Scenario: Mišel Uelbek i Čak Polanik
Igra: MONIKA VAHOVIČ
Reditelj: Marćin Herih
Koreografi: Marćin Herih, Monika Vahovič
Dramaturzi: Marćin Herih, Monika Vahovič
Set dizajn: Marćin Herih
Kostimograf: Marćin Herih, Monika Vahovič
Kompozitor: Franc List
Prozračnost praznine je monodrama Monike Vahovič, inspirisana egzistencijalističkom prozom i filozofijom Mišela Uelbeka. Žanrovski se predstava može odrediti kao mešavina postdramskog teatra, performansa i plesa.
„Nema beskrajne tišine u beskrajnom prostoru, jer u stvarnosti nema ni prostora ni tišina ni praznina. Svet koji znamo, koji stvaramo, svet ljudi, okrugao je, baršunast, jednostavan i topao kao ženske grudi.“
Mišel Uelbek, Elementarne čestice
MONIKA VAHOVIČ je dramska umetnica, a završila je filozofiju na Šlezijskom univerzitetu u Katovicama. Učestvovala je u mnogim pozorišnim radionicama, kao i u pozorišnim i plesnim obukama u Poljskoj i inostranstvu. Radi kao učitelj glume. Kao glumica sarađivala je, imeđu ostalih, sa katovičkim pozorištem Kogitatur i danskim pozorištem Kantabile 2. Suosnivač je pozorišta Teatar A Part, pozorišne trupe koju predvodi Marćin Herih. Koordinator je međunarodnog pozorišnog festivala A part iz Katovica i glavni instruktor glumačke škole pri Teatru A Part.
MARĆIN HERIH je osnivač i umetnički direktor Teatra A part, nezAvisne vizuelne i fizičke trupe iz Katovica. Završio je poljski jezik na Šlezijskom univerzitetu u Katovicama. Kao glumac i reditelj sarađivao je skoro 20 godina sa alternativnom pozorišnom trupom Kogitatur. Autor je petnaestak predstava u Teatru Kogitatur i Teatra A Part. Suosnivač je i umetnički direktor Međunarodnog pozorišnog festivala A Part.
SNOVIĐENJE
Neverbalna predstava-pantomima prema motivima knjiga istraživača snova i simbola
Teatar Mimart Beograd, Srbija
Glumci / Učesnici: MARKO NEKTAN, LIDIJA ANTONOVIĆ
Autori projekta: Marko Nektan i Lidija Antonović
Koreograf: Marko Nektan
Mentor: Nela Antonović
Instalacija: Anđelija Marković
Kostim i maske: Anđelija Marković
Dizajn zvuka: Predrag Radovančević
„Snovi i stvarnost su dve strane iste realnosti“ Vladeta Jerotić
Ovo je nadrealna priča o traganju za istinom, gde autori prolaze kroz spiralni lavirint duhovne vertikale. Integrisane ideje, tehnike izvođenja i iskustva dva umetnika doprinosi zagonetnoj atmosferi vizija, koje kroz slike postepeno dovode do katarze savremenog čoveka. Skup arhetipova igre doprinosi veštinama autora/aktera od ritualnog, preko Buto plesa, fizičkog teatra do pantomime.
Predstava Snoviđenje se odigrava na sredini scene gde je u centru tubus sa jednim akterom, dok drugi osvaja kružni prostor, kruži oko centra kao vreme, kao atom...
Crni tubus na sceni simbolizuje prisustvo odsustva, ulazak u nepoznato, ulazak u snove. Akterka svojom veštom igrom unutar tubusa menja njegov oblik, odakle vadi simbole/rekvizite. Simbolični predmeti dolaze kao vizije iz snova, koji reflektuju stanja umetnika na putu razotkrivanja. Sinergizam oba umetnika na sceni stvara napetost iščekivanja očekivane pojave novog simbola, gde akterka promenom rekvizite simbolički menja atmosferu scene, te igru partnera.
Simboli su odraz četiri vere, svesti, migracija, ratova i stradanja, suprostavljenih samobitnosti, prihvatanja prepreka u životu kroz pojam žrtve, ali i rada na sebi sa verom za bolje sutra. Teorijsko-praktičarski pristup donosi svežinu izvođenja, gde kroz moguće asocijacije publika intinuitivno biva uvučena u snoviđenja. Imajući u vidu legendu o Pandorinoj kutiji, ovaj projekat istražuje mogućnost za budućnost, jer na kraju ostaje nada.
Ovo je transmedijalna neverbalna predstava, koja angažuje sva ćula kako aktera, tako i publike, postavljajući pitanja o putu savremenog umetnika i intuiciji savremenog stvaralaštva.
MARKO NEKTAN (rođen 1985. u Pančevu, Srbija) je izvođač, plesač, koreograf ... Studirao je istoriju umetnosti i menadžment u kulturi i medijima. Ima 23 godina plesne prakse kroz klasični balet, savremeni ples, jazz, plesna dvorana, fizički teatar i butoh tehnika.
Butoh kao najvažniju tehniku, praktikuje je poslednjih 10 godina a usavršavao ju je s majstorima: Yoshito Ohno, Katsura Kan, Hisako Horikawa, Adam Koan, Tebby Ramasike, Minako Seki, Yuko Kaseki, Natsuko Kono, Migui Mandalasara, Natsu Nakajima, Yukio Waguri. Bio je deo srpske umetničke grupe Corpus artisticum kroz koju je istraživao telo kao predmet umetnosti, a razvio je sopstveni jedinstveni stil umetnosti.
Radio je u mnogim grupama i teatrima, a trenutno vodi svoje pozorište "Nektan art" i radi s Teatrom Mimart. Radio je i nastupao po Evropi posebno u Nemačkoj, Švajcarskoj i Holandiji, a jedan od najvažnijih nastupa bio je na venecijanskom bijenalu i u saradnji sa VestAndPageom, duetom. Kreirao je oko 200 originalnih nastupa.
LIDIJA ANTONOVIĆ je rođena 1984 u Beogradu. Diplomirala je na Akademiji umetnosti 2008. godine, na katedri za fotografiju u klasi profesora Milana Aleksića. U okviru master studija MAPA - Moving Academy for Performing art iz Amsterdama, usavršava se u oblasti primene fotografije, te dobija dve diplome: Light design & studio management (2009) i Projection of Icons (2010).
Završila seminar 3D animacije na Burnemunt Univerzitetu, Velika Britanija, kod profesorke Suzan Sloun u okviru EU projekta programa Erasmus + 2016. Profesionalno iskustvo stiče u Agenciji TANJUG kao fotoreporter i redaktor (2010/2011).
Kao profesionalni fotograf radi na festivalima Bitef / Bitef Polifonija (2009/18) i Belef (2006/2008), a fotograf/saradnik: STANICA - Servis za savremeni ples (2007/17), UBUS (2009/18), UNICEF, CEDEUM, Noć muzeja (2006/11), Teatar Mimart gde je angažovana kao fotografkinja, performerka i video artist.
U okviru EU projekata: programa Kultura 2007/13, Mladi u akciji 2013/14 i Erasmus + 2014/17, vodila je radionice fotografije i video animacije za mlade umetnike u Srbiji, Velikoj Britaniji, Bosni i Hercegovini i Italiji. Izlagala je do sada na 19 samostalnih i 28 grupnih izložbi fotografije u Beogradu i gradovima Srbije, od kojih na 3 međunarodne izložbe u Budimpešti (Mađarska), Dortmundu (Nemačka) i Harkovu (Ukrajina).
Bila je kustoskinja/autorka nekoliko izložbi interdisciplinarne umetnosti pokretnih slika od kojih se izdvaja »O3 zona-Drveće govori« u Galeriji OZON. Dobitnica je pohvala i nagrada kod nas i inostranstvu.
Sarađuje sa Teatrom Mimart od 2005. Učestvovala u mnogim uličnim performansima, solo performansima i predstavama. Lidija Antonović ima status slobodnog umetnika ULUPUDS-a od 2010. godine.
Azotti Teatern
Štokholm, Švedska
SVET JE VELIKA MAČKA
Pisac i reditelj: Maja Tangeberg-Grišin
Igraju: TIMOTI PILOTI, JOSEFIN KARLSON, LUKAS PILOTI, DEJZI IANG
Muzika i koreografija: ansambl
Set dizajner: ansambl
Kostimograf: Maja Tangeberg-Grišin i Nora Sandholm-Azemar
SVET JE VELIKA MAČKA
Pažnja - Nikola Tesla je ovde!
Kažu da je srpski inženjer Nikola Tesla izumeo 19. vek. Bez njegovog genija, verovatno ne bismo imali tako razvijen i efikasan sistem komunikacije.
Tesla je izmislio mnoge, mnoge stvari, kao električni sistem naizmenične struje i indukcioni motor, radio, telegraf kao i iks zrake. Stvorio je Tesla-turbinu i eksperimentisao sa prvim električnim automobilom, razvio oružje usmerene energije i konstruisao prvu podmornicu i još mnogo, mnogo više. Ali ironijom sudbine, Tesla kao pronalazač i genije nestao je iz života ljudi. Osim u zemlji u kojoj se rodio, ne pridaje mu se u školskim udžbenicima onoliki značaj koliki bi trebalo.
Šta stoji iza fascinantnog mita o Nikoli Tesli? Kakva je osoba bio, kakav čovek i kakav naučnik?
Što više čitam o Tesli, sve više me je fascinira njegova ličnost. Mnogi mitovi, teorije zavere. Tesla je svesno stvorio sebe ....
Za neke ljude, Tesla je bio genijalni inženjer koji je izmislio i razvio mnoge uređaje koji su povezani sa električnom energijom i čija je upotreba danas više nego očigledna. Neki veruju da FBI čuva neke od Teslinih tajni (planovi za besplatnu kosmičku energiju i sistem koji može da je pošalje po čitavom svetu) zaključane u fiokama, jer bi ostvarenje projekta "slobodne energije" moglo dovesti do kraha kapitalističke ekonomije.
Drugi veruju da je Tesla bio vizionar i sanjar koji je verovao da je u kontaktu sa drugim bićima iz svemira, sa Venere i Marsa. Ali Tesla je bio mnogo više od toga. Bio je i pisac i pesnik. Jedno je sigurno – išao je daleko ispred svog vremena. Tako ga je, na primer, još u mladosti zanimala ekologija, ali njegove kolege i sponzori nisu ga razumeli.
Ovaj komad pokušava da osvetli detinjstvo i mladalačko doba Nikole Tesle. Preko fizičkog teatra kao medijuma, istražujemo karakter velikog naučnika, njegovu prošlost i vreme u kojem je živeo; njegove emocije i motivacije, neka rana interesovanja i prepreke na koje je nailazio. Daleko od stvarnosti, uronićemo u svet ovog izuzetnog čoveka.
SVET JE VELIKA MAČKA predstavlja omaž ovom velikom i kreativnom čoveku koji je živeo i borio se za svoje izume.
Dr Maja Tangeberg-Grišin
Dr MAJA TANGEBERG-GRIŠIN, rođena u Švajcarskoj, pozorišni je reditelj, izvođač, istraživač i učitelj fizičkog teatra i pantomime. Studirala je u Francuskoj (Žak Lekok), na Baliju, u Indiji, ali i u Kini i režirala više od 80 profesionalnih produkcija (pantomime, drame, plesne komade i opere) u Švedskoj, Finskoj, Danskoj, Norveškoj, Kanadi, Poljskoj i Indiji. Predavač je na pozorišnim akademijama u Švedskoj, Finskoj, Nemačkoj, Indiji i Kini, a predstavila je svoje solo nastupe u mnogim zemljama.
Njena specijalnost su pantomima (evropska i azijska), mudre i maske, kao i međusobne veze glumaca na sceni.
TIMOTI PILOTI JOHANSON
Rođen: 1. marta 1988; profesionalni glumac, specijalizovan za fizičko pozorište. Poseduje sledeće veštine: pantomimu, pekinšku operu, akrobaciju, buto ples, klovnovske veštine, masku i ples. Dobar u igranju komičnih likova. Trenirao više borilačkih veština. Ume da svira gitaru i da peva, a radi i kao učitelj glume.
Obrazovanje
2014-2015 Nacionalna akademija kineskih pozorišnih umetnosti (National Academy of Chinese Theatre Arts - NACTA), Peking, Međunarodni student | Master studije.
2015 Teatr di Solej (Théâtre du Soleil), Faro. Nomadskolan, samostalan kurs, u organizaciji Stokholmske akademije dramskih umetnosti.
2012-2013 Stokholmska akademija dramskih umetnosti Master studije dramskih umetnosti.
Značajnije pozorišno radno iskustvo
2017 Svet je velika mačka; režija: Maja Tangeberg-Grišin Uloga: Nikola Tesla (5-28 godina) Mesto održavanja: Škola kulture Solentuna, Stokholm
2016 Zoro, poručnik; Režija: Robert Folin Uloga: Zoro i Kapetan Monatero (Zoroov neprijatelj) Mesto održavanja: Gnosjo, Švedska
2016 Medved i najjači čovek na svetu; Režija: Keni Matson Uloga: Volf Mesto održavanja: Waterfront, Stokholm
2016 - 2013
Turandot; Režija: Marko Arturo Mareli Uloga: klovn acrobata Mesto održavanja: Švedska kraljevska opera, Stokholm
2016 - 2014
(挡 马) Dang ma, pekinški operski nastup; Režija: Lu Suosen (吕锁森), Iin Kiuian (尹秋燕) Uloga: (焦 光 普) Jiao Guangpu Mesto državanja: NACTA Peking, Kineski kulturni centar u Parizu, Univerzitet u Štokholmu, Istočno-azijski muzej u Štokholmu, Pozorište Slava u Stokholmu, Pozorište Upsala kapital, Narodna biblioteka u Singapuru.
2013 (三岔 ⼜) San Cha Kou, pekinški operski nastup; Režija: Lu Suosen (吕锁森) Uloga: čuvar klovnova Mesto održavanja: Klokrik Teatern (nezavisno pozorište), Helsinki, Finska Producent: Vušeng Kompani
Učitelj glume Radionice iz scenske borbe, akrobatike, fizičkog pozorišta, Pekinške opere itd.
JOSEFIN KARLSON
Obrazovanje:
Fakultetska diploma iz oblasti kulture i umetnosti – fizičko pozorište 2011-2015, Strukovni koledž Novia
Umetnička delatnost:
„Kultura i blagostanje“ – kulturni projekat za stare od jeseni 2017, Osterboten
Nosilac projekta / glumica / pevačica
„Pulpeti“ proleće 2017, Helsinki Glumica Režija: Reta Honkakoski
„Prinudni brak“ leto 2016, turneja Finska/Švedska Nosilac projekta / glumica
„Prepleteni snovi“ proleće 2016, Štokholm, Spegelteatern pomoćnik režisera
Askungen – Aska och fjädrar proleće 2014, Vasa, Vasa teatar
Glumica / koreograf
Režija: Agneta Lindros
Ostali angažmani:
Pevačica u grupi „Džindžer sisters“ (The Ginger Sisters)
Dirigent hora „A Bigger Heart Choir“ od jeseni 2017
Učitelj cirkuskih veština za decu od 12 do 13 godina od jeseni 2017
Taikon, Vasa stad
Projekat „Škola u pokretu“
Učitelj akrobatike za decu od 7 do 15 godina jesen 2017
Vasa stad
Učitelj akrobatike za decu od 7 do 13 godina leto 2017
Skariteaterns dečiji pozorišni kamp, Replot
Učitelj glume za decu od 7 do 15 godina (pet grupa) jesen 2016
Salems Kulturskola, Štokholm
U KUTIJI
Pozorišni studio "Musli", Tula (Rusija)
Dramaturg i režiser: Ljudmila Kacero
Igra: DARIJA ZAJCEVA
Set dizajner, kostimograf: Darija Zajceva
Muzika: Vladimir Kosma, Rejčel Portman, Alfred Šnitke, Aleksej Ribnjikov, Vangelis i dr.
Dizajner svetla: Vitalij Kacero
Ton majstor: Ljudmila Kacero
U KUTIJI
Lirska fantazija "U kutiji" je priča o smešnom, usamljenom i naivnom klovnu, koji se plaši okrutnog, hladnog i ravnodušnog sveta stvarnog života. Heroj se krije u svetu mašte i počinje da stvara život sopstvenim rukama. Ovaj svet je topao, prijatan i nežan ... ali surovi život dolazi da uništi sve naivnije fantazije. Svako od nas ima svoju kutiju u koju može da se sakrije. Ponekad se plašimo stvarnosti ... ali uvek možemo da upotrebimo kreativnost kako bismo sebi pomogli. U tome je nada, i sreća.
DARIJA ZAJCEVA
Rođena 1998.
Obrazovanje:
2015 - 2020 Državni univerzitet u Tuli, Institut za rudarstvo i građevinarstvo, Odsek za arhitekturu
2004 - 2015 Srednja škola u Zaoksku
Kvalifikacije:
April 2018 - radionica komedija del arte Kristijana Iza (Alba Julija, Rumunija)
Avgust 2017 - radionica savremenog plesa Jekaterine Njikulnjikove (Varna, Bugarska)
Septembar 2016. - radionica za klovnove Sanje Burić (Sarajevo, Bosna i Hercegovina)
Radno iskustvo:
Agencija za proslave "Lets parti!" (Tula, Rusija)
Septembar 2017 – do danas
Animator
Pozorišni studio "Musli", Gradska koncertna dvorana (Tula, Rusija)
Septembar 2015 – do danas
Glumica, koreograf
Lista uloga (od najnovijih do ranijih):
- Pepeljuga - "Pepeljuga" (Š. Pero), 2017;
- Učiteljica - scenska fantazija "Lovac u žitu" (Dž. Selindžer), 2017;
- Šarlot Kordej - urnebesna komedija "Ubij me, draga!" (E. Isajeva), 2017;
- Vatra, paganka, lutka, supruga, papirna balerina - pantomima "Naopačke! Obrnuta strana Zemlje "(Lj. Kacero), 2016;
- Baka Paša - moderna bajka "Zima neće doći!" (V. Olsšanski), 2016;
- Mesec, Mojra - flamenko-fantasmagorija "Lorka. Snovi" (F. G. Lorka), 2015.
Počasne titule, nagrade:
- Laureat II regionalnog festivala "Tula Studenti – proleće 2018 "(Tula, Rusija, 2018)
- Diploma "Najbolja sporedna uloga" na I Međunarodnom pozorišnom festivalu "SCENARIJUM" (Varna, Bugarska, 2017)
- Specijalna nagrada žirija IV Međunarodnog festivala srednjoškolskog pozorišnog stvaralaštva "Juventafest"
(Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2016)
LJUDMILA KACERO
Rođena 1986.
Obrazovanje:
2011 – 2013 Katedra za solo pevanje; Institut za slobodne umetnosti i nauku, Moskva, Rusija
2003 – 2008 Katedra za rusku filologiju, Državni pedagoški univerzitet Tula naknadno preimenovan u Univerzitet L. N. Tolstoj, Tula, Rusija
Radno iskustvo:
Gradska koncertna sala, Tula. Septembar 2013 – do danas
Upravnik pozorišnog studija „Musli“
Počasne titule, nagrade:
- Član međunarodnog udruženja "IDEA Austrija" (od 2017. godine)
- Diploma VI međunarodnog pozorišnog festivala "MOLOKO" (Odesa, Ukrajina, 2013)
-Nagrada gradonačelnika za implementaciju kulturnog projekta "Ovde i sada". Savremena književnost u poimanju mladalačkog pozorišta "(Tula, Rusija, 2014).
- Počasna plaketa gradske uprave "Za zasluge u oblasti omladinske politike" (Tula, Rusija,
2014)
- 3. mesto u nominaciji za "Dramsko izvođenje" na Prvom sveruskom pozorišnom festivalu "Druga dimenzija "(Kazan, Rusija, 2015)
- Diploma II Međunarodnog studentskog festivala psihološkog teatra "STUDENTakt" (Minsk,
Belorusija, 2015)
- diploma V festival omladinskog pozorišta "Apart-E" (S.-Petersburg, Rusija, 2015)
- Specijalna nagrada žirija IV Međunarodnog festivala srednjoškolskog pozorišnog stvaralaštva "Juventafest"
(Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2016)
