28.11 – 20.30
”Fizičke iluzije” vode publiku kroz niz kratkih priča ispričanih tradicionalnom francuskom tehnikom pripovedanja kroz pantomimu. Ljubavna priča izgubljena u svojim mogućnostima, beskućnik koji preživljava još jednu noć i lovac koji postaje lovina – sve ove priče se prenose potpuno bez reči.
Ovaj komad je izveden (na engleskom i francuskom jeziku) pred više od 20.000 ljudi i nastavlja da privlači publiku. Performansi su inspirisani nekim od najcenjenijih kanadskih pantomimičara, uz originalni rad, i ostavljaju publiku svih uzrasta s dubokim poštovanjem prema retko izvođenoj umetnosti pantomime.
Trevor Kop je kanadski pantomimičar, školovan na Školi Marsela Marsoa u Parizu i nalazi se na listi izvođača Cirque du Soleil-a.
27.11 – 22.00
Dramaturgija i adaptacija teksta- Nataša Lasica
Režija- Kalina Kovačević
Šta se dogodi kada Majku Božiju na oltaru zameni prava žena? Živa žena. Časna sestra. Akrobatičarka. Čista duša. Magdalena. Glorija! Poznata priča Ranka Marinkovića pretočena u vizuru glavne junakinje naterane da stane između vere i ljubavi, crkve i cirkusa, scene i oltara. Prevara ili možda ipak...čudo!
Nataša Lasica rođena je 1999. godine u Beogradu. Diplomirani audio-vizuelni umetnik u klasi profesorke Ljiljane Blagojević. Angažovana u Narodnom pozorištu u Beogradu u predstavama "Velika drama" i "Godine vrana". Učesnik na festivalu poezije "Dani Danila Lazovića" i voditelj na filmskom festivalu "Filmski susreti" u Nišu 2022. Četvrtu godinu glume završila na Akademiji umetnosti u klasi Kaline Kovačević i Bojana Žirovića.
30.11 – 20.30
Reditelj: Aleksej Burago
Producent: Di Zhu
Srpsko-američka pijanistkinja i glumica Danijela Popović izvodi svoju originalnu samostalnu klavirsku predstavu. “Kada boli, ti sviraj“ je priča o ženi rođenoj u komunističkoj zemlji, koja očajnički traži duhovne veze u okvirima represivnog režima. Jedino dete koje se bori sa usamljenošću nalazi utočište u klaviru. Ubrzo, ovaj magični instrument postaje medij za izražavanje njenih najdubljih strahova, razočaranja i neuspeha.
Nakon što je zbog tragične nesreće pobegne na novi kontinent, klavir postaje njen najbliži drug i saputnik. Sada kao profesionalni pijanistkinja, priseća se različitih poglavlja svog izuzetnog života, njegovih urnebesnih uspona i padova, burnih ljubavnih veza i nezaboravne muzike na tom putu. Ispunjena živim virtuoznim klavirskim nastupima, “Kada boli, ti sviraj“ je pozorišno veče koje ne treba propustiti.
Predstava je imala nekoliko izvođenja u Teatru 86 u Njujorku.
29.11 – 19.30
Tekst: Patrik Ziskind
Režija: Vladan Đurković
U životu jednog muzičara, kontrabas predstavlja prijatelja, neprijatelja, ljubavnicu, prepreke na putu koje je sam sebi zacrtao. Ono što do sada ni jedan kompozitor nije iskomponovao, može se videti na sceni u ovoj monodrami. Kontrabasista koji slobodno vreme provodi u sobi boreći se sa svojim problemima, upušta se u srdačno i opširno izlaganje o svom instrumentu, koje postaje sve prisnije i intimnije ne bi li se, uz obilje samoironije i duhovitih
komentara, postepeno pretvorilo u iskreno životno ispovedanje, u pokušaj kritike ovog društva i života, u očajnički i neodgodivi vapaj za promenom.
„Kontrabas“ je napisan 1981. godine, preveden na 27 jezika i jedan je od najigranijih nemačkih komada.
Đorđe Kreća diplomirani glumac Fakulteta dramskih umetnosti, kojeg pamtimo i po izuzetnim ulogama u serijama “Istine i laži”, “Vojna akademija”, “Klan”, “Šetnja sa lavom”, “Drim tim”, itd, kao i u predstavama “Florentinski šešir” pozorišta Boško Buha, “Porodične priče” pozorišta Slavija kao i u predstavama “Parče noći na Ivanovoj gajbi”, “Trnje”, “Knjiga o džungli”, “Rogovi u vreći”.
27.11 - 21:00
U svom performansu „Lusi nije bila tako davno“ Aleksandar Acev govori o nastanku i razvoju ljudskog telesnog izraza kroz milione godina. Kao početak priče on uzima ostatke kostiju takozvane Lusi, legendarnog skeleta. Ljudski hod kao jedan od najpresudnijih događaja ljudske evolucije je nakon nekoliko miliona godina praktikovanja dobio neograničen broj varijacija i nijansi. Na raskrsnici evolucije, anatomije, svakodnevnog funkcionisanja i pozorišta Aleksandar Acev pokušava kroz praktičnu demonstraciju i verbalna objašnjenja da da odgovore na elementarna pitanja o genezi ljudske telesne ekspresije i komunikacije.
Aleksandar Acev živi na relaciji Berlin-Beč-Zagreb. Ovaj projekat imao je premijeru na Max Reinhardt Seminaru u Beču 2022. godine (na kojem je učestvovao kao profesor za pokret za glumce i režisere) i nakon čega je igran na brojnim festivalima.
28.11 – 21.30
Monodrama ”Merlinka” se zasniva na različitim aspektima Merlinkinog to jest Vjeranovog života, uključujući njegovo detinjstvo, odrastanje kao i njegovu ulogu u beogradskom životu na ulici kao i LGBT zajednici. Kroz njegovu ekscentričnost otkrivamo na koji način je prolazio kroz teške periode života i kako je uspeo da se iščupa iz kandži prostitucije.
Stefan Fišer diplomirao je glumu na Akademiji umetnosti u Beogradu u klasi prof. Kaline Kovačević i Bojana Žirovića. Odigrao je glavnu ulogu u seriji ”I bez muke ima nauke” reditelja Nenada Krlelića, serija je u okviru kulturno-obrazovanog programa čije je emitovanje planirano do kraja tekuće godine na RTS 1.
27.11 - 19:45
Monodrama ,,Pjaf" govori o životu, usponima i padovima Edit Pjaf, najpoznatije francuske pevačice šansona. Monodrama predstavlja vid slobode glumice da u toku igranja predstave, potpuno ogoljeno, prikaže emotivno pamćenje koje joj izaziva igranje jedne uloge. Šta sve u glumičinom biću izaziva igranje tuđeg života i kakve emotivne posledice, ulazeći u lik, odnosi sa sobom kući. Inspirisana životom žene koja je živela kratko, ali je za sobom ostavila toliko mnogo, daje prostor mladim ljudima da se upoznaju sa veličinom ljudskosti i težinom života Edit Pjaf
28.11 – 19.30
Po motivima dela "Pohvala ludosti"- Erazmo Roterdamski
Boginja ludosti je živopisan i šarmantan lik ispunjen ironijom. Na duhovit način ističe pozitivne aspekte ljudske ludosti, suprotno uobičajenim očekivanjima, oslobađajući ljude strogih normi i konvencija. Njen sarkastični ton ismeva ozbiljnost i aroganciju ljudi, pružajući gledaocima dublje uvide kroz nekonvencionalnu perspektivu. Zadovoljstvo je biti lud kada treba.
29.11 – 22.00
Režija: Tamaš Šomođi
Kompozitor: Bank Šari
Kostim i scenografija: Erik Grošmid
Dizajn svetla: Pavla Beranova (Češka)
Plesačica i koreografkinja: Rita Gobi
Fotografije: Marsel Piti
Usamljenost u starosti pogađa dve trećine ljudi. Šta možemo učiniti kada imamo dijalog samo sa sobom? Plesačica-koreografkinja i lutkarski majstor zajedno istražuju sećanja i proces prisećanja. Predstava se zasniva na pokretu bez teksta, gestovima i elementima lutkarskog pozorišta. Cilj Rite Gobi i Tamaša Šomođija je da se s humorom i humanošću osvrnu na starenje, usamljenost i suočavanje sa sećanjima, kao i da podstaknu publiku na razmišljanje o životnom periodu koji će svima nama doći.
Kada vidimo stariju osobu, možemo li zamisliti kroz šta je prošla? Kakav je bio njen život kada je bila mlada? Koje ciljeve i prilike je imala, kakav je život živela? Može li starije "ja" da se poveže sa mlađim "ja", ili starenje tela povlači sa sobom i dušu i duh?
29.11 – 20.45
Autor: Dejan Stojiljković
Reditelj: Milan Milosavljević
Produkcija: Fame Solutions, Gradsko pozorište Čačak
Scenografija/kostimografija: Marina Medenica
Muzika: Petra Petrovič/ Sanja Kerkez, sopran
Ovom predstavom Čačak, prva Prestonica kulture Srbije obeležila je 208 godina od Boja na Ljubiću, u kom je poginuo Tanasko Rajić, jedan od najistaknutijih ustaničkih junaka, Karađorđev barjaktar u prvom ustanku i ustanički starešina u drugom, Tanasko Rajić, rođen 1756. godine u selu Stragari podno Rudnika, poslužio je kao inspiracija poznatom piscu Dejanu Stojiljkoviću da napiše tekst monodrame “Vetar i zastave“.
Boj na Ljubiću najznačajnija je bitka u Drugom srpskom ustanku. Tanaskova junačka pogibija kao da je dala snagu tadašnjim srpskim borcima za slobodu i na kraju u ovom boju izvojevana je pobeda. Kad su Turci razbili srpske redove, na brdu je ostao samo Tanasko čuvajući topove. Sa jataganom u jednoj i kuburom u drugoj ruci sa neprijateljm se borio do smrti, kako bi sačuvao topove . Turci su Tanaska isekli na komade, a njegovu glava preneta je u manastir Voljavču, gde je sahranjena i tu i danas počiva . To je podiglo ugled kneza Miloša u narodu i probudilo nadu. U brojnim spisima stoji da Miloš Obrenović nikada nije zaboravio Tanaska Rajića niti njegov hrabri čin.
Njegova priča ujedno je i priča njegovog naroda, jer nije mnogo junaka srpske revolucije doživelo duboku starost i još malo ko od njih je uspeo da učestvuje u skoro svim važnijim događajima koji su obeležili ovaj značajan period srpske istorije. Rajić je u jednom, proživeo deset života. I ne samo tamo - na kraju tog života on je, poput junaka grčkih legendi i priča starostavnih, uspeo da bude nagrađen veličanstvenom, junačkom smrću koja će ga - učiniti besmrtnim.
Forma monodrame, nekako se čini vrlo pogodnom za pripovedanje legendarne istorije Tanaska Rajića, jer kada se svetla pogase a izgovori poslednja replika, glumac stoji sam i čeka sud publike, baš kao što je i Rajić ostao sam na Ljubiću da prkosi u svom sudnjem času. Na kraju krajeva, heroj uvek ostaje sam i može da se osloni jedino na sebe dok vetar istorije duva u zastave obojene krvlju i slavom.
Trejler:
[video link="images/2024/predstave/vetar_i_zastave/trejler.mp4" autoplay="no" loop="no" title="no" light_control_bar="yes" show_control_bar="show/hide/autohide" style="width: 100%"][/video]
30.11 – 19.30
Tekst: Gordan Mihić
Monodrama prati ispitivanje Žute u zatvoru gde proživljava unutrašnju borbu i suočava se sa okolinom. Žuta predstavlja ženu koja ispašta zbog svoje naivnosti. Istovremeno njen karakter predstavlja kontradiktornost između sopstvenih interesa i moralnih vrednosti. Ona je intrigantan lik koji predstavlja duboku priču o snazi i ranjivosti jedne žene.
Teodora Bićanin nagrađena je na festivalu studetskog teatra nagradom za najbolju sporednu ulogu, u predstavi “Ribarske svađe”.
