29.11 – 22.00
Režija: Tamaš Šomođi
Kompozitor: Bank Šari
Kostim i scenografija: Erik Grošmid
Dizajn svetla: Pavla Beranova (Češka)
Plesačica i koreografkinja: Rita Gobi
Fotografije: Marsel Piti
Usamljenost u starosti pogađa dve trećine ljudi. Šta možemo učiniti kada imamo dijalog samo sa sobom? Plesačica-koreografkinja i lutkarski majstor zajedno istražuju sećanja i proces prisećanja. Predstava se zasniva na pokretu bez teksta, gestovima i elementima lutkarskog pozorišta. Cilj Rite Gobi i Tamaša Šomođija je da se s humorom i humanošću osvrnu na starenje, usamljenost i suočavanje sa sećanjima, kao i da podstaknu publiku na razmišljanje o životnom periodu koji će svima nama doći.
Kada vidimo stariju osobu, možemo li zamisliti kroz šta je prošla? Kakav je bio njen život kada je bila mlada? Koje ciljeve i prilike je imala, kakav je život živela? Može li starije "ja" da se poveže sa mlađim "ja", ili starenje tela povlači sa sobom i dušu i duh?
