Pređi na sadržaj

U ovo vreme silikonskih umetnica i umetnika, pozorišna umetnost postaje sve teža. Raznoraznim zadrugama navikavamo široki auditorijum da taj delić mozga koji upotrebljavamo što više umrtvimo i da većinu ljudi pretvorimo u zombije koji bez ikakvog razmišljanja i bez bilo kakvih emocija nemo posmatraju neku silikonsku umetnicu, koja oslobođena suštine glasno i nametnjivo jezdi kroz naš javni prostor.

Nažalost mali broj ljudi zaista svesno uspeva da se otrgne od toga i da svojim pravim talentom privuče što veći broj ljudi, koji opet jedino zajedno pokušaju da prigrle prave zaljubljenike u pozorišnu umetnost. Naš Festival monodrame i pantomime sa velikim zadovoljstvom nudi javnosti ovogodišnju umetničku selekciju, koja je koncipirana oko teme ličnog istraživanja i preispitivanja.

Prvakinja Novosadskog pozorišta Marija Medenica pokušaće da nam pokaže šta sve jedna mlada glumica mora da prođe i sa kakvim zahtevima se susreće da bi radila ono što najviše voli - da glumi. Srećan je narod kome se dogodi slikarka humanista, rodoljub kakva je bila Nadežda Petrović. Glumica Narodnog pozorišta iz Beograda Vanja Milačić u saradnji sa gradskim pozorištem iz Čačka, donosi nam Nadeždinu prepisku sa roditeljima, sestrama, prijateljima a naročito sa Meštrovićem i dirljivo svedoči o emotivnim i ljudskim nedoumicama ove čudesne heroine, toliko važne i blistave u kolektivnom sećanju srpskog naroda.

Iz Splita nam dolazi Ivana Đove Župa sa monodramom Ja sam dama. Ona govori o položaju žena, o ulozi majke, o ulozi poslovne žene, o ulozi potrošenog i nevažno zaboravljenog kao što je život jedne domaćice. Komad je ispričan kroz plašt sarkazma i britke crnohumorne komedije. Nenad Jezdić, koji nam iz ugla jednog prostodušnog čoveka seljaka i borca govori o stradanju srpskog naroda i o prelasku preko Abanije i Velikom ratu. A Danko Popović kaže: „Kada izbije rat, država daje topove, gazde i bogati ljudi volove, a sirotinja daje sinove. Kada rat prođe, država vrati topove, bogatima se vrate volovi, a sirotinja traži grobove“.

Milutin Ostojić otvara niz pitanja u kojima dočarava besmisao rata.

Milutin je u svima nama probudio hrabrost, plemenitost, viteštvo i čojstvo i svako od nas ima deo Milutina u sebi. Pantomimičare ove godine predstavljaju Abderahman Šerif iz Tunisa sa klasičnom klovnovskom pantomimom, iz Jermenije i Jerevana, iz Državnog pantomimskog teatra nam dolazi Naira Edigarjan a Srbiju predstavlja naša Isidora Stanišić, koja nam potvrđuje činjenicu da kod nas pantomima ima budućnost. Ona kroz svoj pokret komunicira sa publikom na različite načine kroz apstraktnu plesnu formu.

U ovom, važno je dodatno naglasiti, izuzetno bitnom geopolitičkom trenutku kada ponovo kao nekada ne tako davno ne znamo šta nam donosi sutra, umetnost se drznula da planira, da gleda mesecima unapred i kreira i smišlja, dogovara izvođenja predstava koja će pratiti brojna publika. Velike nedoumice donose velika pitanja, a prave odgovore tražimo u sebi, kroz sopstveni pokret, sopstvenu reč, sopstvenu monodramu koja nema kraja. Dobrodošli na 47. Festival monodrame i pantomime!

Predrag Miletić Selektor