Nenapisana pisma
Predstava "Nenapisana pisma" je počela već u trenutku ulaska prvog gledaoca u salu. Epohalni život Nadežde Petrović je retrospektivno, emotivno i muzički prikazan kroz seriju pisama, pesama i monologa, ukazujući na uspehe i fantastična dostignuća, ali i na nepravde i nejednakost koju je doživljavala, a koja je neminovno oblikovala umetnički i kulturni prostor u kojem i dan danas živimo.
Kao što to lako primetimo čitajući Domanovića ili Nušića, pisma Nadežde Petrović su u energičnom i sugestivnom izvođenju Vanje Milačić pružaju hladan tuš prepoznavanja današnjice u kojem se naslućuje nada da su neke stvari ipak bolje nego što su ranije bile. A šta tek reći za rat? Rane, goli život? Gde sve tu stane slikarstvo, obrazovanje, strani jezici?Šta je zaista zaostavština o kojoj pričamo i na kraju, šta sve možemo mi uraditi da bude bolje?
To je posle ovakve izvanredne predstave na nama da odgovorimo.
Vrpca
Završetkom koreodramske predstave "Vrpca" gotov je drugi festivalski dan. U senci sumraka, glas je fizički vizuelizovan, pa kroz reč, pokret, muziku i mrak razaznajemo šta znače reči otac, rak, smrt, ljubav, majka, pozorište. Kako se one igraju, kako one izgledaju, šta donose a šta odnose? Kako je bez njih, i kako dalje sa tim saznanjima koje smo silom prilika, nenadano stekli.
Autorski projekat Aleksandre Arizanović, nabijen emocijama i snage u kojem debituje i autorkina majka kroz tumačenje naslova predstave briše granicu između pozorišta i života i postavlja velika pitanja na koja niko ne želi da odgovara, pošto se to nas, običnih ljudi ne tiče, to se nama ne dešava, o tome ne želimo da mislimo i daleko bilo da o tome mislim, da ne dozovem zlo. Iza svakog zla stoji velika pobeda i te pobede slave život i pružaju poentu svemu.
Već na pola ovogodišnjeg 47. Festivala monodrame i pantomime.
