Pređi na sadržaj

17. SEPTEMBAR - ČETVRTAK / 20:00

Produkcija "Teatar malih stvari"

Igra Zijah Sokolović

Režija Zijah Sokolović

Teatar „Malih stvari“ Zijaha A. Sokolovića čiji je tematski sloj imenovao terminom „Međuigre 0 – 24“, jeste svojevrsna vivisekcija dana, onog njegovog sloja u koji čovek ne ulaže svoju svest tokom njegovog proživljavanja, ili, ga skriva od očiju drugih.

Mogli bismo njegov teatar identifikovati drugom formulacijom: to je „hronika dana“, ogledalo u kojem se ogledamo kao u kaleidoskopu i prepoznajemo se kao da se prvi put saoećamo sa sobom, vidimo se u onom sloju životnih ovještalosti kojima ispunjavamo taj dan, vidimo se kao u konkavnom ogledalu. I smejemo se.

Smejemo se svome trivijalnom opredmećenju, onom svome delu koji se odvija između krupnih stvari, za koje verujemo da su te krupne stvari pravo lice naših trajanja u vremenu, dok „međuigre“ prepuštamo vremenu da ga nosi sa sobom kao nepotreban talog, da bismo opet, sledećeg dana, činili to isto i tako u beskraj. Te trenutke zaustavlja Zijah A.

Sokolović u njihovom protoku, razvija ih u sekvence ili u motive, slaže ih u hronološki red, bez dramaturške parabole, održavajući ih u istoj ravni, ravni priče u koju su, nekad, smeštani trenuci onih stvari kojima su naši preci pridavali specifično važenje za naše trajanje.

Zijah Sokolović je otklonio taj sloj životnih važenja, spustio svoju stvaralačku sondu za sloj ili dva dublje u našu sadašnjost i tamo, zapravo pronalazio ona značenja u kojima se ogledalo ono istinski realno kroz čije se paučinaste niti provlačimo i – trajemo.

Teatar Zijaha A. Sokolovića spada u komični teatar. On se može ogledati i u Aristotelovoj šemu, da komedija govori o niskim stvarima. Pa ipak, postoji i izvesna razlikovna distinkcija: Aristotelove „niske stvari“ su one stvari koje stoje u opreci sa „visokim stvarima“, stvarima u kojima čovjek pokazuje svoju dostojnost u sušeljenju sa preprekama koje mora savladati da bi osmislio svoje trajanja. »Male stvari« Zijaha A.Sokolovića ne poseduju takav svoj korelitet, one su slobodne, vezane, vrlo često, za naš vegetativni životni sastav. I to je sfera pune čovekove slobode i, možda, komična kadenca i nastaje tamo gde se čovek suočava sa svojom apsolutnom slobodom, ničim nepatvorenom.